Moda i ljepota MAMIN SINČIĆ S JUGA ITALIJE

Tko je dizajner kojeg žele na čelu Diora?

Riccardo Tisci je prvo dizajnersko ime Givenchyja. S pomalo gotičkim, čak fetišističkim dizajnom, na rubu klasicizma, 37-godišnji Talijan s juga okrenuo je naglavce posrnulu parišku modnu kuću i pretvorio je u jednu od najprofitabilnijih brendova. Mnogi ga zbog toga smatraju vjerojatnim nasljednikom detroniziranog Galliana u Christianu Dioru

Na revijama Givenchyja, uz poklonice čuvene pariške modne kuće poput Liv Tyler, Courtney Love ili Madonne, u počasnom prvom redu uredno sjedi Elmerinda Tisci, majka kreativnog direktora Riccarda Tiscija. Gospođu Tisci prati neka od mnogobrojnih kćeri, a dolazi barem pola sata prije ostalih posjetitelja na modni spektakl svoga malog sina. Kažemo malog, jer je 37-godišnji kreator iz Taranta, gradića s juga Italije, poslije osam kćeri, gospođin jedini sin i njezino najmlađe dijete.

Mamin sinčić preporodio posrnuli brend

Tako je to na svakoj reviji od 2005. godine, kada je Riccardo Tisci u tridesetoj preuzeo kreativno vodstvo Givenchyja. S pomalo gotičkim, čak fetišističkim, melankoličnim dizajnom, na rubu klasicizma, dao mu je suvremeni identitet, preporodivši posrnuli brend u jednu od najprofitabilnijih marki ‘Louis Vuittona Moët Hennessyja’ (LVMH), najveće grupe proizvođača luksuzne robe u svijetu. Nije stoga čudo što ga mnogi smatraju vjerojatnim nasljednikom detroniziranog Galliana u Christianu Dioru.

Dakako, bajčica o mladom dizajneru koji je ocvalu modnu kuću pretvorio u novu ljepoticu nije nikakva novost, naročito otkako se osramoćeni Galliano zaigrao Diorom, Tom Ford reanimirao Gucci, a Karl Lagerfeld uskrsnuo Chanel. Ipak, za razliku od njih, nepoznati Tisci je preuzeo kuću poznatu po tome što je njezine kreacije gotovo u svim filmovima nosila mlada Audrey Hepburn, ali nije bilo nikakvog prepoznatljivog ‘koda’ poput Chanelova kostimića i perla, na čemu bi se mogao nadograđivati imidž. Kuću visoke mode otvorio je 1952. Hubert de Givenchy, 1988. kupila ju je grupa LVMH i 1995. dovela nakratko na čelo Galliana, a od 2005, otkako ju je preuzeo Tisci – kažu potiho neki zlobnici – sudbinu može zahvaliti gospođi Elmerindi i sestrama.

Sipa
Juliette Binoche, bivša glavna urednica francuskog Voguea Carine Roitfeld i Riccardo Tisci
Riccardo, naime, stalno opetuje kako voli romantiku i senzualnost, vjerojatno zato što je odrastao među tolikim ženama, a i Marco Gobbetti, njegov nekadašnji šef u Givenchyja, a danas izvršni direktor Celinea, kaže da je Tiscijeva neobična obitelj vjerojatno razlog zašto kreira tako odmjerene kolekcije u kojima spretno spaja jake simbole poput križeva, lubanja i lanaca s djevičanskom bjelinom pamučnih košulja, podobne i za urbane šiparice i za dame u ozbiljnim sedamdesetim godinama. Njegove kreacije stoga rado nosi i mlađahna Anne Hathaway, i sredovječana Cate Blanchett, i milanska galeristica Carla Sozzani u kasnim šezdesetima.

Tiscijev otac je bio trgovac povrćem te je, kao valjda svaki Talijan s juga, želio sina, pa kada ga je napokon dobio poslije toliko kćeri da je s njima mogao osnovati nogometnu momčad, umro je kad je Riccardo bio samo šest godina star. Legenda kaže da je mali Riccardo već u dvanaestoj morao raditi da pomaže obitelj. U sedamnaestoj je rekao majci da želi otići u London studirati dizajn, jer je ‘zbog stidljivosti tražio način da se izrazi bez riječi’, na što mu je majka odgovorila: ‘Naravno, dušo, slijedi svoje srce.’ Nakon studija u Londonu, prvu diplomsku kolekciju prodao je Marjanu Pejoskom za njegov butik Kokon To Zai u Sohou, a onda se vratio u Italiju ‘da vidi mamu’.

Volio je, kaže, London, trebao je ostati u njemu, ali je ‘morao biti bliže mami’. Radio je za nekoliko lokalnih brendova, a uz malu pomoć prijateljice, manekenke MarieCarle Boscono, 2004. pokazao je u Milanu prvu kolekciju jesen / zima 2005 - 06. MariaCarla Boscono je preko svojih veza dovela na reviju neke kritičare modnih časopisa, stigli su i lovci na talente i - zvijezda je bila rođena. Ugovor Givenchyja s Julienom Macdonaldom je upravo isticao i LVMH je 25-godišnjeg Tiscija pozvao u Pariz, ponudivši mu da ga zamijeni na mjestu glavnog kreatora. Zvuči kao bajka, no ne i za Tiscija, koji je ponudu, kako kaže, odlučio odbiti i poći svojim putem, sve dok se nije uplela mama. Rekla mu je preko telefona da mora prodati obiteljsku kuću i pomoći kćerima koje su se u međuvremenu udale i, što se rađanja tiče, ugledale na nju, pa je trebala nahraniti mnogobrojne unuke, a ona bi otišla u starački dom. Dakako, Riccardo nije mogao dopustiti majci da završi u staračkom domu te je potpisao ugovor i namirio obitelj, a Givenchy pretvorio u brend o kojem se govori.

Radikalni odmak u Givenchyju

Jer, do njegova dolaska, modna kuća je još bila poznata po parfemima, ali u ostalom je bila ‘zbrka bez identiteta’. 'Izbor Tiscija za glavnog dizajnera, za nas je bio pravi rulet. Doveli smo mladog Talijana s izraženim osjećajem za gotičku estetiku nimalo blisku nekoj pariškoj kući visoke mode, a usto je iz tvrtke s dva zaposlenika, od kojih je on bio jedan, došao u kompaniju s tristo zaposlenika’, sjeća se Marco Gobbetti. U to vrijeme ljudi su još Givenchy poistovjećivali s Audrey Hepburn, današnjom ikonom elegancije, zaboravljajući da je ona u svoje vrijeme bila radikalni odmak od tadašnjeg poimanja ženstvenosti. U ovoj kući željeli su stoga jedan takav novi radikalni odmak, no da kreacije istodobno zadrže strogu, aristokratsku, čvrsto krojenu liniju, a to su sve nazirali u mladom Riccardu.

'Sljedbenice njegove mode su samouvjerene ratnice, a istodobno nevjerojatno šik i ženstvene, i upravo ta mješavina stilova i gracioznosti čini Tiscijevu modu privlačnom', tvrdi modna direktorica londonskog Harrodsa, Marigay McKee. McKee kaže da u Harrodsu svake godine udvostručuju narudžbe, Givenchyjev aksesoar je najbolje prodavan u Seoulu, a njegovi modeli posebno dobro prolaze u Kini i Hong Kongu. Godine 2008. Tisci je preuzeo i muške kolekcije, a svake sezone pobrine se za neku malu senzaciju koja će dodatno uzbuditi modni svijet. Prošle je godine njegove modele prvi put na nekoj reviji nosio transvestit Lea T., njegova asistentica i bliska suradnica, za koju (ili kojeg) je tvrdio da je sa svojom krhkom, aristokratskom pojavom i delikatnom muško-ženskom dihotomijom sukus ženstvenosti.

Tisci tako pokazuje izraziti dar i za komercijalnu stranu posla, a jedan od poslovnih poteza je individualizirana prezentacija visoke mode, umjesto velikih modnih revija. I doista, kao u holivudskim bajkama iz doba Audrey Hepburn, dobrostojeće dame uz čašu sekta mogu u miru u specijalnim salonima pogledati novu kolekciju. Bogati se ne vole tiskati s rajom, pa nije čudo što je takvom vrstom pristupa Tisci za 80 posto povećao prodaju Givenchyjevih večernjih toaleta.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više