HRVATSKA PRIČA

Koliko je zapravo sigurna hrana koju jedemo

03.04.2014 u 10:22

Bionic
Reading

Iako se danas podrazumijeva da je zdravstvena ispravnost hrane sigurna, s vremena na vrijeme potrese nas kakva afera, od onih s konjskim mesom pa do korištenja tripica umjesto lignji. Sustav kontrole hrane danas se temelji na pretpostavci da će proizvođač biti odgovoran jer on jamči ispravnost proizvoda, no teško je ne zapitati se koliko je zapravo sigurna hrana koju jedemo

Zdravstvena sigurnost hrane kod nas jednaka je kao i u ostalim zemljama EU, naglašava mr. sc. Marijan Katalenić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a s time se slaže i Hrvatska agencija za hranu te ističe postojanje učinkovitog sustava kontrole hrane, koji se bazira na suradnji svih nadležnih institucija u sustavu sigurnosti hrane koje donose višegodišnje nacionalne planove službenih kontrola.

Jedan od najvećih problema po pitanju sigurnosti hrane na hrvatskom tržištu je daleko premali broj propisanih analiza koje su dužni obaviti svi oni koji posluju s hranom. Naime, upravo  analiza hrane jedina daje odgovor kakva je zdravstvena ispravnost hrane koja se stavlja na tržište, a često se provodi samo formalno. Kako ističe mr. sc. Katalenić, na domaćem tržištu obavlja se nedovoljan broj analiza po pitanju sigurnosti hrane i otkrivanju opasnosti prije negoli hrana dođe na tržište. 'Razlog je, jasno, novac, jer analize koštaju, što pak povećava cijenu proizvoda, a s time i konkurentnost na tržištu', kaže mr. sc. Katalenić.

Nedovoljan broj i loše provedene analizenaravno, imaju svoje posljedice. 'Obično su to velike i male afere s hranom koje čak imaju i smrtonosne posljedice. 'Nažalost, posljedice su dugoročne, a statistike ih ne otkrivaju. Tako je prije nekoliko godina bila afera s E. coli u salatama (sjećamo se po ministrima koji su jeli krastavce), prošle godine je bila afera s metilnim alkoholom češkog proizvođača nacionalnog alkoholnog pića, mikotoksina M1 u mlijeku kod nas (sjećamo se po tome da su i ministri javno pili mlijeko)', kažu iz Hrvatske agencije za hranu.

Sigurnost hrane u Hrvatskoj

Iz Hrvatske agencije za hranu poručuju kako sva hrana na hrvatskom tržištu mora zadovoljavati zahtjeve sigurnosti. U RH se godišnje pregleda više od 20.000 slučajnim odabirom uzetih uzoraka hrane na tržištu. Najviše uzoraka dostave sanitarna i veterinarska inspekcija (čak 99 posto). Proizvodi koji su posebno podložni mikrobiološkoj kontaminaciji nalaze se u grupama proizvoda meso i proizvodi, te mlijeko i mliječni proizvodi.

Nakon što tržište preplavi još jedna u nizu afera, određena se hrana povlači s polica. No što se zapravo događa s tim proizvodima? Povučena odnosno opozvana hrana koja je neprimjerena za upotrebu mora biti zbrinuta na odgovarajući način i uništena u skladu s posebnim propisima.

Kako bi se broj opasnih namirnica na policama smanjio na minimum, postoje različite kontrole. 'Kontrole postoje na svim razinama, ali one se vrše, naravno, i na razini finalnog proizvoda. Osim toga, u Hrvatskoj učinkovito djeluje i RASFF sustav. EU RASFF sustav je osnovni alat za razmjenu informacija između kompetentnih institucija u zemljama članica EU, u slučajevima kada postoji rizik za ljudsko zdravlje', kažu u Hrvatskoj agenciji za hranu.

Mr. sc. Katalenić dodaje kako je ljudski faktor uvijek odlučujući u slučaju kad zdravstveno neispravna hrana dođe na tržište, bilo da je riječ o nepoštivanju osnovnih propisa (nebriga odgovorne osobe), bilo da je riječ o uštedi na račun zdravlja (izbjegavanje analiza). Hrana se u pravilu uništava u zemlji gdje je pronađena neispravnost ili u rijetkim slučajevima se šalje u zemlju proizvođača i tamo uništava.

No teško je ne zapitati se je li hrana u Hrvatskoj jednake kvalitete kao i u ostalim zemljama EU. Lošija kvaliteta hrane na istočnim tržištima često je predmetom brojnih diskusija. Važno je napomenuti kako je na tržištu nesumnjivo prisutna roba različite razine kvalitete.

Mr. sc. Marijan Katalenić napominje kako se kod otvorenih granica ne može govoriti o razlici kvalitete između hrane u Hrvatskoj i u drugim zemljama EU, ali se može govoriti o strukturi hrane koja se nalazi na tržištu pa se iz toga da zaključiti kako je hrana prehrambeno boljeg sastava manje zastupljena, ali to je pak pitanje ponude i potražnje.

Nutritivna vrijednost hrane na EU tržištu i u svijetu općenito je puno slabija danas nego prije 30 godina. Konkurencija proizvođača hrane se povećala, a isto tako povećala se potražnja za hranom s manje vrijednim prehrambenim sastojcima, dakle jeftinijom hranom.

Iako rizik povezan s hranom za potrošače nikada nije nulti, iz Agencije za hranu poručuju kako realna opasnost za potrošače ne postoji te da sva hrana na tržištu mora biti sigurna. Mr. sc. Katalenić na tu opasnost gleda iz drugoga kuta, po pitanju same kvalitete hrane koja se prodaje te njezinog utjecaja na zdravlje.

'Realno je da konzumirajući manje kvalitetnu, a jeftinu hranu koja je preplavila tržište, prosječan potrošač unosi više šećera i zasićenih masnoća neposredno ili posredno (skrivene masnoće i šećeri) te soli i time direktno ugrožava svoje zdravlje', kaže mr. sc. Katalenić. Posljedica takve prehrane su pretilost i bolesti vezane za nju.

Taj scenarij već je poznat u drugim državama izvan EU, a sada i u EU, pa je to pitanje koje brine ne samo zdravstvo, nego i običnog čovjeka. Mjere koje se poduzimaju moraju biti stalne, napominje mr. sc. Katalenić, te dodaje kako se jedino na taj način može smanjiti rizik za zdravlje ljudi.