VJEŠTE PODVALE

Na koje načine nas sve načine varaju proizvođači hrane

18.02.2013 u 07:17

Bionic
Reading

Mislite da deklaracije na hrani uvijek točno navode sve sastojke koji se nalaze u tom proizvodu? Varate se! Prehrambene kompanije koriste se raznim trikovima kako bi uspješno sakrile činjenice koje im ne idu u korist

Na policama trgovina nalaze se jetrena pašteta bez jetara, salata od haringe miješana s govedinom i čokoladni puding sa sadržajem kakaa od jedan posto i, kako pokazuje najnoviji prehrambeni skandal u Velikoj Britaniji, goveđe lazanje, umaci i juhe su zapravo načinjene od konjskog mesa.

Čini se da je nepovjerenje koje mnogi potrošači osjećaju prema prehrambenoj industriji doista na mjestu.
Kritični potrošači trebali bi imati na umu ono što moraju izbjeći prigodom kupnje. Iako ne mogu znati što su im proizvođači utrapili postoje određene smjernice, a Thilo Bode, osnivač organizacije potrošača Foodwatch i autor knjige 'Krivotvoritelji hrane' u izdanju Mozaika knjiga, donosi pregled najčešćih obmana.

Tradicionalni proizvodi poput maslaca mlijeka i šlaga s novim izgledom ili proizvodi s poboljšanom formulacijom? To je poboljšanje obično pogoršanje. Tako npr. na policama vidite laganu alternativu vrhnju koja sadržava malo manje masti nego šlag, ali puno aditiva i aroma. Ako na ambalaži piše poboljšana formula, to nužno ne podrazumijeva i kvalitetu. Okus je često promijenjen ekstraktom kvasca, aromom i aditivom limunske kiseline, što je zapravo pogoršanje, a ne poboljšanje.

Proizvodi prema originalnoj recepturi i regionalnog porijekla često su industrijski proizvodi s inferiornim sastojcima i dugim transportnim putovima. Sirovine navodno regionalnih proizvoda često ne dolaze iz regije, nego iz europske ili globalne masovne proizvodnje. Švarcvaldska šunka, na primjer, mora biti dimljena samo u Schwarzwaldu, no često je transportirano meso iz belgijskog, nizozemskog i njemačkog uzgoja.
Pojmovi kao što su tradicionalni recepture ili izvorni recept nisu zaštićeni i mogu se koristiti proizvoljno.

Gourmet ili vrhunska kvaliteta često znače suprotno. Preljevi juhe i umaci gurmanskih brandova često sadržavaju puno aditiva, aroma i pojačivača okusa. Navodni gurmanski proizvodi često se razlikuju od nestandardne robe, ali se prodaju po znatno višim cijenama. Obećane pozitivne zdravstvene učinke pojedinih brandova obično se može naći i u drugim proizvodima u istoj kategoriji. Ili su zdravstvene pogodnosti neutemeljene.

Mnoge žitarice za doručak, piće, čak i bomboni tretirani su vitaminima. To sugerira zdravlje, no potpuno je nepotrebno i obično su ti proizvodi prikrivene šećerne bombe. Osim toga, žitarice za doručak s jamstvom cjelozrnatosti ili obećanjem za učinak fitnesa često imaju više masnoća od običnih, pa zapravo nisu uravnotežen doručak, nego slatkiši. Grickalice u skladu s nutritivnim vrijednostima preporučenog dnevnog menija često imaju i do 30 posto šećera i 27 posto masti, pa je stoga preporučljiv jednako kao i čokoladni biskvit.

Light hrana ne može se konzumirati bez grižnje savjesti jer je još uvijek visoke kalorijske vrijednosti ili pak iznimno slana. Proizvodi koji se oglašavaju kao light, zdravi ili uravnoteženi ipak sadržavaju šećer i masnoće. U nekim slučajevima light jogurt može sadržavati i do 15 posto više šećera od običnog jogurta.

Light proizvodi možda zvuče uravnoteženo, ali to obično nisu. Mnogi sadržavaju nizak udio masti, ali ne štede na šećeru ili soli. Light ne znači automatski zdravo i uravnoteženo.

Većina se bezalkoholnih pića reklamira s voćnim ilustracijama i voćnog je okusa, no većina sadržava malo ili nimalo pravih plodova voća. U tzv. voćnim sokovima samo je 12 posto soka, a okus mu daju arome.

Prerađeni organski proizvodi osobito nisu imuni na promidžbene laži, a često su manje prirodni ili organski nego se očekuje. Čak ni organski proizvodi nisu pošteđeni lažnog etiketiranja, pa je u njima dopušteno koristiti prirodne arome koje nisu proizvedene od plodova.

Ručno i tradicionalno pripremljeni proizvodi od mesa su također, unatoč tvrdnjama proizvođača, industrijska roba koja je prešla duge transportne putove, kao i drugi mesni proizvodi u supermarketima, ali i u mnogim mesnicama. Čak i kad se navodi da je neki komad mesa pršut, često je to proizvod bez šunke u sebi. Umjesto zrelih komada mesa od buta, sljepljuju se komadići mesa koji onda završe na pizzi ili u sendviču. Ni rečenica poput 'najbolja pureća prsa' koje su navedene na pakiranju obično ne znače ništa više nego da su komadići mesa preostali nakon mljevenja jednostavno međusobno slijepljeni. To su zapravo uobičajeni industrijski proizvodi, a aditivi kao što su nitriti i arome nalaze se gotovo u svima njima.