Za Story.hr dala je nekoliko korisnih savjeta o tome kako se nositi s posljedicama na psihičko zdravlje nakon nedavnih potresa na području Sisačko-moslavačke županije.

'U trenucima pojačanog straha i panike dobro je fokusirati se na dah, primiti nekoga za ruku ako je moguće, ostvariti kontakt očima i odgovarati na jednostavna pitanja kao što su npr. 'Što vidim oko sebe, što čujem, koje mirise osjećam, koji je dan u tjednu', itd. Ono što stvara paniku je osjećaj gubitka kontrole, odnosno preplavljujući strah od nepoznatog. U ovakvim izvanrednim okolnostima važno je znati da je sve što osjećate normalna reakcija na nenormalnu situaciju i toga se ne treba bojati ili osjećati krivnju zato što se npr. ne možemo 'smiriti'. Sve što osjećate je OK i normalno. U trenucima pojačanog straha i panike dobro je fokusirati se na dah, primiti nekoga za ruku ako je moguće, ostvariti kontakt očima i odgovarati na jednostavna pitanja kao što su npr. 'Što vidim oko sebe, što čujem, koje mirise osjećam, koji je dan u tjednu, itd.'. Na taj način mi reorganiziramo svoj kontakt sa sadašnjim trenutkom. U svakodnevici važno je podsjetiti se da ste napravili sve što ste mogli u odnosu na okolnosti u kojima se nalazite i bez oklijevanja potražiti pomoć ako osjećate da vam je potrebna, jer u ovoj situaciji teško je pronaći nekoga kome nije. Ponekad je to razgovor s partnerom, prijateljem ili članom obitelji, ali u ovako akutnim okolnostima, pogotovo onima koji su direktno pogođeni potresom dobro je porazgovarati i sa stručnom osobom. Osim terapeuta, u Hrvatskoj trenutno postoje mnoge telefonske linije psihološke pomoći i volonterske organizacije koje vam mogu pružiti podršku koja vam treba. Osim toga, dobro je spojiti se s bližnjima koji su na sigurnom ili koji vam pružaju osjećaj sigurnosti. Pomaganje drugima oko sebe je također korisno jer time stvarate novu strukturu i osjećaj povezanosti te na taj način ujedno pomažete i sebi', kaže glazbenica.

Dodala je i kako ćemo, nažalost, morati naučiti živjeti s potresima.

'U ovakvim situacijama pojačanog straha i anksioznosti mi često zaboravljamo na ono što zapravo znamo o situaciji koja je za nas nepoznata i nova. Dopuštamo da nas to nepoznato prevlada i onda nastane panika. U tom kontekstu, jasno je rečeno da je realna mogućnost da se uskoro dogodi još jedan jaki potres u području Petrinje kao što je bio onaj najrazorniji - mala. Naknadnih potresa će biti mnogo i neki od njih će biti jaki, a mi koji živimo u rizičnim područjima ćemo, na žalost morati s tim naučiti živjeti. Sve ovo zajedno je trauma i normalno je da svako novo podrhtavanje tla pokreće onaj inicijalni strah koji smo proživjeli. S druge strane, ako uzmemo u obzir i cijelu situaciju s Covidom, treba se podsjetiti da okolnosti u kojima živimo nisu normalne, već izvanredne, a takve okolnosti imaju svoj početak ali i kraj', mišljenja je Natali Dizdar.

Roditeljima je poručila kako moraju iskreno razgovarati s djecom.

'Roditelji trebaju dopustiti djeci da izraze svoje osjećaje, kakvi god da jesu. Pitati ih kako su, je li ih strah, reći im da je ok bojati se, pitati kako izgleda taj njihov strah, gdje ga osjećaju, itd. Dati im do znanja da se mogu osloniti na njih, fizički, emocionalno i psihički. Ono što je jako korisno djeci, ali i roditeljima, je napraviti zajednički plan koji zapravo daje strukturu i osjećaj kontrole i sigurnosti te se fokusirati na taj plan. Svoje emocije ne treba skrivati pred djecom nego nastojati što smirenije reagirati. Reći npr. kako ste se uplašili, ali i kako ste se i smirili. Budite nježni prema sebi, onako kako ste nježni prema drugima. Uzmite vrijeme u danu za neki vama važan ritual, pobrinite se najprije za sebe kako bi se mogli pobrinuti za druge. Reakcija roditelja je važna jer djeca moduliraju ta ponašanja. Također, bilo bi dobro omogućiti djeci da se čuju ili vide sa svojim prijateljima. Što je više podrške, veća je vjerojatnost da će dijete izaći s manjim emocionalnim smetnjama. Na taj način se jača njihova otpornost zbog koje se onda lakše nose s ovom, ali i s budućim stresnim situacijama', kaže.