Na Helsinškom sveučilištu u suradnji s finskim Sveučilištem Aalto provedeno je istraživanje koliko ljudsko suosjećanje utječe na njihovo razumijevanje ljubimaca. Rezultati ukazuju kako postoji pozitivna veza između čitanja psećeg izraza lica i suosjećanja.

Osobe koje bolje razumiju druge ljude također lakše razumiju što se događa s njihovim ljubimcima. Čini se kako pojačana sposobnost shvaćanja tuđeg iskustva i osjećaja radi i sa psećim licima.

Istraživanje pokazuje kako je suosjećanje važnije čak i od toga je li netko vlasnik psa ili ne. Naravno, osobe koje su suosjećane i imaju psa pojačano razumiju svog ljubimca.

Osobe sa višom razinom suosjećanja bolje i brže razumiju ljude oko sebe, te lakše i točnije čitaju izraze lica. Problem je jedino u tome što je ljudska procjena psećih raspoloženja još uvijek relativno neprecizna.

Opasnost je lakše prepoznati nego sreću

U slučaju društvenih sisavaca, znanstvenici se već desetljećima bave proučavanjem komunikacije koja se temelji na izrazima lica. Čak i Charles Darwin primijetio je kako razne vrste imaju slične izraze lica pod određenim okolnostima.

Psi, na primjer, prepoznaju prijetnju podjednako dobro, bez obzira radi li se o licu drugog psa ili čovjeka. Psi koji primijete prijeteći izraz lica kod psa postaju usredotočeni na njih, dok u slučaju ljudi skreću pogled. Ljudi također lakše razaznaju prijetnju kod pasa jer im se čini intenzivnijom u njihovom izrazu nego kod pripadnika vlastite vrste.

Ljudi s druge strane lakše prepoznaju sreću kod drugih ljudi, nego kod pasa. Znanstvenici nagađaju da je to tako jer su ljudima ljudska lica ugodnija za vidjeti.

Ljudima je kod pasa najteže prepoznati sreću, ako sude samo prema izrazu lica. Osobe koje se bave dresurom pasa uglavnom su bolje od drugih ljudi kad čitaju pseće izraze lica.