Moram skuhati ručak… Moram pročitati knjigu…Moram položiti ispit… Moram odnijeti smeće…Moram napisati članak…Moram ići s frendicama na kavu… Moram ustati iz kreveta… Moram pospremiti sobu… Moram ići u kazalište… Moram…

Ljudi često izjavljuju kako trebaju nešto učiniti, a da ne znaju po čijem pravilu ili na osnovu kojeg kriterija su odlučili da nešto moraju ili trebaju. Stoga osjećaju da su zaglavljeni u problem i ne mogu sagledati druge izbore. Osjećaju unutarnju prisilu, koja ih tjera da nešto učine, a rijetko ili gotovo nikada ne razmišljaju što će se dogoditi ako to ne učine. Moram je nešto što nas prati. I kada poslije podne legnemo na kauč jer smo mrtvi umorni od napornog dana, umjesto da bezbrižno odmorimo dušu i tijelo barem dvadesetak minuta u pozadini nas (često negdje u predjelu glave) lupa mali glasić: 'Moraš ustati, dolaze ti gosti večeras... Moraš napraviti večeru', ili glasić navodi bilo koji razlog koji će nas nagnati da ustanemo.

Važno je što ćemo sada s tim glasom, odnosno s tim moram učiniti. Ukoliko nam to ne predstavlja nikakvo opterećenje, nećemo, naravno, učiniti ništa. Ukoliko imamo simptome iscrpljenosti, ukoliko se živciramo jer vječno nešto moramo ukoliko se vrlo rijetko opuštamo, osim psihoterapije postoji i nekoliko jednostavnih rješenja.

Pitanje koje sami sebi možemo postaviti kada imamo osjećaj nezadovoljstva jest što će se dogoditi ako/što se neće dogoditi ako…
Možemo postaviti i pitanje: 'Što je najgore što ti se može dogoditi ako to ne učiniš?' Često puta dolazimo do uvida da posljedice nisu toliko strašne koliko se nama to na nesvjesnoj razini čini.

Kada dođete do tog odgovora, u situacijama kada vam se želudac počne grčiti jer opet nešto morate, sjetite se tih dozvola i dajte ih sami sebi. To je često nešto poput:

Smiješ biti sretna/sretan
Smiješ uživati
Smiješ osjećati zadovoljstvo
Smiješ se igrati
Smiješ se opustiti
Ne moraš uvijek biti produktivan
Ljenčariti ponekad nije ništa strašno…

Više o ovoj temi možete pronaći na Ordinacija.hr