Jučer je hrvatsku javnost šokirala vijest kako su se Nikolina Pišek Ristović i njezina mlađa kćer Una Sofija u stanu u Zagrebu otrovale ugljičnim monoksidom, no na svu sreću sve je završilo bez kobnih posljedica jer su na vrijeme bile prebačene u bolnicu.

Ugljični monoksid (CO) odlikuje se jakom prodornošću pa su stoga trovanja ugljičnim monoksidom moguća i u prostorijama koje su udaljene od izvora plina. Nažalost, situaciju komplicira i to što se registriranje prisutnosti ugljičnog monoksida dogodi tek kada se jave prvi simptomi trovanja, a to su jaka glavobolja i to obostrano sljepoočno, opća slabost, a kasnije i nesvjestica.

Gdje se sve možemo otrovati ugljičnim monoksidom? Opasnosti vrebaju u našem kućanstvu: u slučaju neispravnih dimnjaka, a u zimskim mjesecima i upotrebom kamina i peći. Moguće se otrovati i kod upotrebe loših peći centralnog i sobnog grijanja i u kupaonicama, kod upotrebe rasvjetnog plina, kao i plina iz butan-boca.

Opasnost od trovanja ugljičnim monoksidom nastaje i kada se male prostorije griju propan-plinom te zbog potroška kisika u maloj prostoriji dolazi također do nepotpunog sagorijevanja propana, sa stvaranjem velikih količina ugljičnog monoksida. Potrebno je, stoga, takve prostorije vrlo često ventilirati, odnosno ozračiti otvaranjem prozora.

Iako su otrovanja ugljičnim monoksidom posebice učestala zimi, ne zaboravite na njega niti u ostatku godine. Kako do nastanka plina dolazi izgaranjem, i ljeti postoje aktivnosti koje ga mogu generirati. Također se preporučuje izbjegavanje korištenja kuhinjskih napa, ventilacijskih uređaja te prijenosnih klima uređaja u vrijeme dok rade atmosferska plinska trošila. Ako nije moguće izbjeći kombinirani rad ovih uređaja, potrebno je osigurati dostatnu količinu zraka za izgaranje plina otvaranjem prozora/vrata koja se nalaze u blizini plinskog trošila.

Česta su takva trovanja prilikom kuhanja, kada npr. plin dugo gori u maloj prostoriji, tako da se potroši kisik i slijedom toga nastaje nepotpuno sagorijevanje, odnosno umjesto CO2 - ugljičnog dioksida, nastaje CO - ugljični monoksid. Takva trovanja nastaju i kada plinski plamen bude pokriven velikim loncem (postoji nerazmjer između plamenika i dna lonca. Zbog tog nerazmjera zrak ne može dospjeti ispod dna lonca do plamenika i tako nastaje nepotpuno sagorijevanje plina, sa stvaranjem ovećih količina ugljičnog monoksida.

Osim toga, njime obiluju i automobilski ispušni plinovi, što može biti posebno opasno ako upalite auto u zatvorenoj garaži, a zatim ga pustite da radi kako bi se motor zagrijao.

Ugljični monoksid (CO) stvara se sagorijevanjem tvari koje sadrže ugljik, a bez dovoljnog pristupa kisika, odnosno zraka. U prirodi rijetko dolazi u čistom stanju, obično ga nalazimo u smjesi raznih plinova, kao npr. u rasvjetnom plinu koji sadrži 6 do 10 posto ugljičnog monoksida te u dimu koji sadrži 0,1 do 3 posto ugljičnog monoksida, piše plivazdravlje.hr.

Kako prepoznati znakove trovanja

Ugljični monoksid veže i za mioglobin koji predstavlja rezervoar kisika mišićnih stanica i ima sličnu kemijsku strukturu kao hemoglobin. Zbog toga osobe kod kojih je došlo do otrovanja ugljičnim monoksidom osjećaju i mišićna slabost, tako da unesrećenici nemaju snage hodati do izlaznih vrata prostorija, niti otvoriti prozor kada postanu svjesni da se s njima nešto događa. Osim za hemoglobin, ugljični se monoksid veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima, a služi kao skladište kisika odnosno energije za mišićnu aktivnost. Kada ugljični monoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana.

Simptomi akutnog otrovanja s CO-om slični su gripi. Najprije se očituju simptomi poremećaja rada organa koji najviše ovise o kisiku, a to su središnji živčani sustav (glavobolje, vrtoglavice, grčevi) i srce (tahikardija, visok krvni tlak).

Simptome možemo podijeliti s obzirom na akutnu (kratkotrajnu) i kroničnu (dugotrajnu) izloženost ugljičnom monoksidu. Simptomi akutnog otrovanja s CO-om nalikuju obolijevanju od gripe. Najprije se očituju simptomi poremećaja rada organa koji najviše ovise o kisiku, a to su središnji živčani sustav (glavobolje, vrtoglavice, grčevi) i srce (tahikardija, visok krvni tlak). Osim toga, otrovanje ugljičnim monoksidom može dovesti i do zatajivanja drugih važnih organa, što se očituje plućnim edemom, akutnim zatajenjem bubrega, odumiranjem mišića, oštećenjem srčanog mišića i sličnim. Ako se preživi akutna faza otrovanja, simptomi često zaostaju danima nakon događaja, tako da će mnogi preživjeli još neko vrijeme proživljavati mučninu, vrtoglavice, poremećaje govora, vida i sluha, kao i poremećaje koncentracije.

Ako se simptomi ne povuku u roku od 2-3 tjedna, možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da je došlo do trajnog oštećenja. Što se tiče kronične izloženosti ugljičnom monoksidu, zabilježena je povećana učestalost obolijevanja od koronarne srčane bolesti (što uključuje anginu pektoris i infarkt srca).

Prva pomoć

Prva pomoć sastoji se u udaljavanju unesrećenih iz zagađene prostorije te u davanju umjetnog disanja i masaži srca. Kod težih otrovanja u obzir dolazi i zamjena krvi.

Primijetite li osobu za koju posumnjate da je otrovana ugljičnim monoksidom, odmah je odvucite na svjež zrak, pozovite Hitnu i pružite prvu pomoć. U slučaju teškog otrovanja, jedina efikasna medicinska pomoć sastoji se u dugotrajnom davanju 100-postotnog kisika na masku.