donose radost

Crveni nosovi - klaunovidoktori s vama daruju osmijehe za cijeli život

06.12.2021 u 15:56

Bionic
Reading

U blagdanskom ozračju, na samom kraju godine, dobro je prisjetiti se kako je i ova pandemijska godina prošla. Punih godinu dana redovito smo osmijehe na lica djece donosili naše umjetničke programe online ali i putem vanjskih parada i dvorišnih koncerata za starije osobe

Ipak, ono što je svaki klaundoktor duboko u sebi priželjkivao, trenutak je ponovnog dolaska na dječje odjele bolnica. Onaj trenutak u kojemu će tihim hodnicima zasvirati ukulele, u kojemu će zabrinuti pogled zamijeniti osmijeh i iznenađenje, koji će sestrama i liječnicima užurbanima poslom izmamiti osmijeh na lice. I nakon pune godine, taj se trenutak konačno i dogodio, stoji u najavi.

Tako smo u redovnim vizitama u bolnicama Klinički bolnički centar 'Rebro', Klinički bolnički centar 'Sestre milosrdnice', poznata Vinogradska bolnica u Zagrebu, te u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ali i Klinički bolnički centar 'Firule' u Splitu i mnogim drugim većim bolnicama diljem Hrvatske, ističu klaundoktori.

U proteklih godinu dana bili su redovno, u prosjeku dva puta tjedno, na potresom pogođenom području u Sisačko-moslavačkoj županiji i pružali psiho-socijalnu pomoć djeci, mladima i starima.

'U ovih proteklih desetak godina koliko pružamo pomoć putem humora u zdravstvu, donijeli smo više od 210. 000 osmijeha! I jedan od tih osmijeha ostao je za cijeli život u srcu sada već odrasle Gabrijele koja je nekada bila djevojčica u bolničkom krevetu koju smo nasmijali klaundoktorskim trikovima, poručuju. 'Kao djevojčica puno sam vremena provela u bolnici. Bilo je svega, i uspona i padova, i tuge i sreće. Dani su prolazili, ali nikad neću zaboraviti utorke koje sam nestrpljivo čekala. Zbog klaunova, dakako. Nekad sam čekala na hodniku, a nekad, kad nisam mogla hodati, dolazili biste u moju sobu. Ne mogu nabrojati koliko sam crvenih nosića dobila i čuvala ih jer su mi uvijek izmamili osmijeh. Danas imam 18 godina, ali svaki put kad vas vidim, srce mi se smije. Hvala vam za svaki crveni nos i osmijeh. Tako pomažete svijetu', priča je to, danas već odrasle djevojke Gabrijele koja nam se javila putem društvenih mreža.