Vjerojatno ste vidjeli slike poput crvenog kvadrata na bijelom platnu, nekakvih geometrijskih likova, svakojakih crta koje bježe na sve strane, a nemate pojma kakav smisao proizlazi iz njih. Iako vam se tada učini da je lako biti umjetnik i da to može svatko, uvjeravamo vas da nije tako…

Pollockov mural iz 1943. godine

Hmm, pa ako je to umjetnost, onda mogu i ja biti umjetnik – pomislili ste gledajući u neki apstraktni crtež. Uzmem boje i izlijevam ih po platnu, ravnalom povlačim crte, crtam kvadrate, krugove, pravim ljude u obliku crtica i kružića i nabijem kilometarske cijene za svoja djela. E, kad bi tako radio svaki autor, čemu onda godine i godine provedene u likovnim školama, akademijama, tečajevima, čemu godine nespavanja i borbi s nedostatkom inspiracije, sna, kave, cigareta, love...?

Istina je zapravo mnogo kompleksnija nego što izgleda. Istina je da za jedan kvadrat ne treba bogzna koliko posla, ali razmislite koliko je umjetnik prije tog kvadrata nacrtao aktova, portreta, životinja, pejzaža i svakakvih motiva. Sigurno mu se više želudac diže od svih tih silnih omjera, pravila, slaganja boja... Već na granici ludila, umjetnik radi geometriju, brlja i žvrlja, dere platna jer je već frustriran od piljenja u Da Vincijevu Monu Lisu, Michelangelove slikarije u Sikstinskoj kapeli, gledanja tih savršenih umjetnina koje godinama oduševljavaju ljude. Tada su umjetnici bili bogovi, cijenjeni, uzdizali su ih u nebesa. Oni su bili ono što su današnje zvijezde crvenog tepiha. Danas su se oni spustili na zemlju, približili su se malim ljudima shvaćajući jednostavnost današnjih tehnika, podcjenjujući svoje sposobnosti i ostavljajući ljude u šoku.

'Crveni kvadrat? I ti si mi neki umjetnik!' 'Da, jesam. Jesi li dosad vidio koji umjetnički kvadrat? Nisi? E pa onda sjedi, šuti i divi se mom djelu.' Takva je otprilike njihova poruka. Jest da se nemamo nečemu pretjerano diviti, ali kad pogledamo u dubinu toga djela, vidimo crveni kvadrat, a crvena boja je boja buntovništva, snage, moći, opasnosti, odlučnosti, hrabrosti.

Taj jedan kvadrat u sebi je objedinio sve ono što su umjetnici stoljećima htjeli izraziti. Jedan takav kvadrat govori više no što je itko ikada uspio izraziti stotinama svojih djela. Zagledajte se malo podrobnije. Ono uznemiri jedan dio vas, a vi taj dio trenutačno ne možete izraziti. Ostavlja vas zbunjenim, što je jedan od ciljeva takvog djela. Na kraju vas to djelo toliko zbuni da ni sami ne znate kako da reagirate, pa onda kažete: 'Bezveze.'Kad malo bolje razmislite, ne bi se hvalilo djelo bilo kojeg autora - amatera. Ne stoji iza jednog takvog kvadrata neka 'neumjetnička' osoba. Slika ne teži više tome da oponaša ono stvarno, opipljivo, monotono, već milijun puta prostudirane i dosadne oblike. Umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu one najosnovnije, davno zaboravljene čiste likovne vrijednosti. Umjetnici su pustili mašti na volju, išli su u istraživanje najskrovitijih, najsakrivenijih unutrašnjosti ljudstva i tamo su se pronašli.

Ljudi se sada sastoje od kvadrata, pravokutnika, valjaka i trokuta. Svaka ljudska osobina geometrizirana je i svedena na minimum. Upravo je u tome ljepota apstrakcije, što se najosnovnijim i najjednostavnijim likovima izražava ono najljepše. Ne postoji uzalud izreka: 'Posložite kockice u glavi.' Sada kada su vam malo proradile moždane vijuge (još jedan od načina umjetničkog izražavanja), pokušajte s razumijevanjem shvatiti neka od djela koja su naslikali Theo van Doesburg (Studija za kompoziciju - Krava), Kazimir Malevich (Suprematizam), Jackson Pollock (Broj 5), Vasilij Kandinsky (Kompozicija br. 8) i drugi...