TEST

Lancia Delta 1.6 JTD

08.12.2008 u 12:37

Bionic
Reading

Dok Alfa Romeo u Fiatovoj grupaciji predstavlja sportski brand, Lancia je onaj zadužen za luksuz i eleganciju

 

Delta je prvi Lancin model od 2004, pa nije potrebno govoriti koliko važnu ulogu igra u Lancijinoj postojećoj ponudi. Deltin dizajn jasno govori da je riječ o Lanci, a talijanskim dizajnerima svakako valja odati priznanje za vrlo elegantno oblikovani eksterijer koji je dovoljno dinamičan, no ne i isforsiran.

Premda je nastala na platformi novog Brava, Delta ima 100 mm duži međuosovinski razmak, a 100 mm duži je i stražnji prevjes.


Ovo se da primijetiti već na prvi pogled, budući da proporcije automobila djeluju poprilično neobično. Delta je duža od svih kompakata u klasi, no istovremeno primjetno kraća od limuzina srednje klase. Ovako neobičan raspored nije bez prednosti. Delta nudi najviše prostora za putnike i prtljagu od svih automobila u klasi, a tome dodatno doprinosi stražnja klupa koja se može pomicati za 150 mm u oba smjera.

Delta standardno nudi 380 litara prtljažnog obujma, a s preklopljenom stražnjom klupom zapremina raste na čak 760 litara. Ipak, nije sve bajno. Talijani žele da Lancia uspješno konkurira luksuznim europskim i japanskim proizvođačima, no istovremeno spajaju nespojivo. Dojam luksuza najviše se osjeti u unutrašnjosti, a to je ispit koji Delta ne prolazi najbolje. Premda je Deltin interijer ukusno dizajniran te oplemenjen kvalitetnom kožom i na dodir mekim materijalima, sklad i dojam luksuza remete jeftini umeci i tvrda plastika. Također, završna obrada na pojedinim mjestima oduševljava, dok na drugima razočarava.


Dodatni minus je i vozačko okruženje kojem će se teško prilagoditi ambiciozni vozači. Upravljač i papučice smještene su previše nalijevo, dok sjedalo, posebice njegov donji dio, ne nudi dovoljno potpore tijelu i nogama. Ipak, u obranu Delte moramo priznati da su uređaji pregledni, a kontrole intuitivno raspoređene.

Testni model pogonio je štedljivi 1,6-litreni common-rail dizelaš s turbopunjačem varijabilne geometrije uparen s ručnim šesterostupanjskim mjenjačem solidno podešenih prijenosnih omjera. Rafinirani četverocilindrični motor razvija 120 Ks i 300 Nm okretnog momenta, što je dovoljno za ugodnu, no ne i pretjerano dinamičnu vožnju s obzirom na Deltinu popriličnu masu (1.400 kg). Sprint do stotke Delta odrađuje za nešto manje od dvanaest sekundi, a u konačnom stupnju prijenosa maksimalna brzina iznosi 195 km/h. Pri tim brzinama do izražaja dolazi poprilično dobra izolacija buke u unutrašnjosti.


Delta leži na ovjesu koji se na testu nije iskazao u najboljem svjetlu. Standardna postava s McPhersonom sprijeda te torzijskom osovinom straga nije se pokazala pretjerano udobnom, a ni uvjerljivom u vožnji gdje je valjanje kroz zavoje bilo više nego primjetno. Informativnosti nedostaje i elektroničkom servo upravljaču koji je premekan pri sporijoj i pretvrd pri bržoj vožnji.

Delta je na Euro NCAP-ovim crash testovima postigla vrlo dobar rezultat zasluživši pet zvjezdica za odrasle putnike, tri za najmlađe i dvije za prolaznike.