Roman Vrijeme laži Sibile Petlevski osmišljen je kao osobita fikcionalna biografija, tj. nekrografija Viktora Tauska, psihoanalitičara, učenika Sigmunda Freuda i jedne od upečatljivijih ličnosti prve polovine 20. stoljeća. Roman ne daje tradicionalan, linearno ispripovijedan, cjelovit i intaktan profil svoga junaka, niti se oslanja na narativne klišeje povijesnih romana u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Originalnost i samosvijest autoričina pristupa ogleda se u nepristajanju na romaneskno fiksiranje identiteta pojedinca, odnosno na falsificiranje, popunjavanje povijesnih praznina ili muzealizaciju epohe prema uvriježenim poimanjima nacionalne kulture.

Umjesto klasičnoga biografskog pisma autorica vješto demonstrira fragmentarno i višeslojno pripovijedanje u kojem se razlomljeno i iz više perspektiva, pa i s različitih mjesta i iz različitih vremena, osvjetljava tematska jezgra romana. Kroz više narativnih linija i mnoštvo međusobno povezanih likova ona plete mrežu odnosa i odabira koji nas vode ka mogućem tumačenju tragičnog kraja Viktora Tauska.

Na višoj semantičkoj razini u toj fikcionalnoj mreži prepoznajemo odraz ludila jedne epohe. Prepoznajemo simptome koji su odredili 20. stoljeće, pa i naše identitete i sudbine: ratovanje i ubijanje, represiju države nad pojedincem, izdaje i prokazivanje bližnjih, seksualnu nezasitnost... Atmosferu bojišta, salona, psihijatrijskih klinika i policijskih ureda iz Vremena laži prepoznajemo kao patologiju naše suvremenosti.

Roman Sibile Petlevski izdvaja se iz ovogodišnje romaneskne produkcije i po lakoći prepletanja dokumentarnoga i fikcionalnoga, te po visokoj razini jezičnog oblikovanja. Također, roman se izdvaja po umijeću da se u hrabrom poigravanju s različitim žanrovima i diskursima (poput npr. onoga špijunskoga, kriminalističkoga ili psihoanalitičkoga), zadrži specifikum ali i, za recepciju važna, intrigantnost romanesknog svijeta.