Kulturmiks MET U LISINSKOM

Don Pasquale - lepršava opera buffa

Iako nije dio standardnog repertoara, poput 'Ljubavnog napitka', druge slavne Donizettijeve komične opere, 'Don Pasquale' reprezentativan je primjer belkantističke opere buffe, s dovoljno melodioznih arija, dueta, kao i dramskih obrata naslijeđenih još iz commedie dell'arte. 'Don Pasquale' je na programu prijenosa iz Metropolitana u subotu 13. studenog u 19 sati u dvorani Lisinski

Aduti Metropolitanovih produkcija u posljednje vrijeme postaju jednako režiseri, kao i operni solisti i dirigenti. Lepageova produkcija 'Rajninog zlata', prvog dijela Wagnerove tetralogije, bila je tako glavna tema pred otvaranje aktualne sezone. No glavni 'zvjezdani' adut Metove produkcije 'Don Pasqualea' nije redateljska intervencija Otta Schenka, koja je mahom ocijenjena kao spretna, već znana sopranistica Anna Netrebko u glavnoj ženskoj ulozi Norine.

Američke kritike 'Don Pasqualea' stoga se uglavnom bave njenom interpretacijom donoseći pohvalne reakcije. Šteta je jedino što njenog partnera Ernesta u prvom prijenosu uživo ne tumači Juan Diego Florez, najvrsniji tenore di grazia današnjice, koji je nastupio na premijeri produkcije 2006. godine. Ernesta u prijenosu iz Metropolitana tumači tenor Matthew Polenzani, Don Pasqualea bas-bariton John del Carlo, doktor Malatesta je bariton Mariusz Kwiecien, a pred svima njima je nemali izazov svladavanja belkantističkih partitura koje moraju biti elegantno sparene s lepršavim tonom opere buffe.

Libreto 'Don Pasqualea' (Giovanni Ruffini) donosi relativno shematiziranu priču sa sretnim završetkom nakalemljenu na likove naslijeđene još iz commedie dell'arte.

Don Pasquale, bogati starac, želi se oženiti i imati vlastite nasljednike te tako udaljiti nećaka Ernesta.

Ernestovu zanesenost Norinom pripomaže doktor Malatesta koji asistira pri klasičnoj sceni prerušavanja, kada Norina glumi čednu Sofroniju koja će se udati za Don Pasqualea u lažnoj ceremoniji. Nekoliko obrata, komičnih scena i efektnih dueta dijele publiku od neizbježnog happy enda na kraju trećeg čina.

Produkcija donosi klasične dekore i kostime, čime se smješta u mainstream Metovih režija, iako je Schenkova vizija veoma dobro primljena.

No pravi adut opere 'Don Pasquale', koja je premijeru doživjela 1843. godine u Théâtre Italien u Parizu, jest Donizettijeva okretnost u opernom pisanju zahvaljujući kojoj dobro poznat zaplet i danas djeluje kao glazbeno osvježenje s nepatvorenim šarmom.


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još