TRI GODINE KASNIJE

Što je ostalo od splitske Rive?

12.10.2010 u 12:21

Bionic
Reading

Početkom svibnja 2007. bila je otvorena potpuno obnovljena Riva. Obnova po projektu arhitektonskog studija 3LHD izazvala je brojne kontroverze i polemike u gradu pod Marjanom. Tri i pol godine nakon obnove i nakon svih polemika, nameće se pitanje što je ostalo od originalnog projekta i ambicioznih zamisli arhitekata studija 3LHD

Novi izgled i obnova Rive bili su komentirani u rasponu od potpune negacije i omalovažavanja, do nekritičnih hvalospjeva. Mada je obnova splitske Rive prije svega zahvat komunalnog karaktera, s obzirom na važnost lokacije, prostor je tražio arhitektonski i urbanistički tretman.

Danas ono što odmah upada u oči jest potpuna negacija nekih osnovnih zamisli arhitekata, prije svega standardizacija ugostiteljske opreme na Rivi. Nosači tendi funkcioniraju polovično, a između nosača su već izniknuli suncobrani Coca-Cole te stolovi i stolice izvan zadanog standarda.

Zelene površine prilično su zapuštene i cijevi za navodnjavanje su sasvim otvorene, a kutije za elektro-instalacije pretvorene u pepeljare. Nosači tendi i upadljivi rasvjetni stupovi koji su izazivali najviše kritika i dalje stoje netaknuti.

Struka i povjesničari umjetnosti projektu posljednje obnove Rive najviše zamjeraju pokrivanje antičkog sloja jugozapadne ugaone kule Dioklecijanove palače i pokrivanje slojeva antičke obale, otkrivene prilikom radova.

Dr. Nenad Cambj, stručnjak za antiku u našoj zemlji to smatra neoprostivim propustom te dodaje da je bilo više kvalitetnih varijanti za prezentaciju tog važnog dijela baštine u okviru projekta uređenja Rive.

Situaciju na Rivi prokomentirao je predsjednik Društva arhitekata Splita Jurica Jelavić.

'Rivi su vidljiva dva najveća problema koji se ponavljaju pri izvođenu projekata u Splitu, pa i u Hrvatskoj, a to je redovita nedovršenost projekta i originalne zamisli te kao drugo, nemogućnost očuvanja originalnog projekta i nepoštivanje autorskih prava.

Riva nije dovršena, istočni dio s parkiralištem i dalje je nedefiniran. Na Rivi sada svatko radi što hoće, stavlja stolice, stolove i suncobrane po svom nahođenju i to je sada prostor prepušten anarhiji', zaključio je Jelavić.

Problem i pitanje koje se nameće jest i buduće urbanističko i arhitektonsko rješavanje istočnog i zapadnog dijela gradske luke koje bi trebalo integrirati u cjelinu s jedinstvenim konceptom. No negativno iskustvo s Rivom ilustrativno je i ne daje razloga za optimizam. Nakon svega, Riva je živi organizam grada i ipak je, neovisno o propustima struke i nedosljednostima u izvedbi, nastavila svoj stoljetni život kao popularno okupljalište i najvažniji javni prostor grada Splita.