Kulturmiks RECENZIJA: PATRICIA PETITBON

Uzbudljivi ulomci barokne opere

Prepuna kontrasta, vokalnih manirizama te proizvoljnih izleta u fantastične i mitološke teme, neprestano balansirajući između virtuoznih fioritura i duboko melankoličnog legata, barokna opera se u posljednje vrijeme nanovo uspostavila kao neizostavan dio klasičnog repertoara. Prikladno nazvan 'Rosso', novi album francuske sopranistice Patricije Petitbon za Deutsche Grammophon, donosi nekoliko uzbudljivih ulomaka iz barokne operne literature koja je predugo bila zapostavljena

Iako konstatacija da je barokna glazba nanovo dobila pun interes šire i stručne javnosti ne zvuči nimalo pronicljivo, svako toliko pojavi se album koji posve jasno opravdava svu aktualnu pomamu za 18-stoljetnom operom. Primjerice, posljednji album Cecilije Bartoli, 'Sacrificium' (Decca), koji je iznio posve zaboravljen repertoar kastrata, te album 'Handel Mezzo Soprano' (Virgin Classics), jednog od eksponiranijih europskih kontratenora, Maxa Emanuela Cenčića.

Album Rosso – Italian Baroque Arias francuske sopranistice Patricije Petitbon smješta se upravo u tom nizu. U izdanju slavne diskografske kuće Deutsche Grammophon, donosi širok dijapazon zasićene barokne sentimentalnosti u suverenoj i posve osobenoj izvedbi, uz sjajnu pratnju Baroknog orkestra iz Venecije pod palicom Andree Marcona.

Iza plitkih etiketa 'nova sopranistička senzacija', kojima mediji tako olako barataju, Patricia Petitbon otkriva se kao sugestivna i predana interpretkinja koja iza sebe bilježi nastupe u milanskoj Scali, na festivalu u Salzburgu te u Bečkoj operi. Na albumu 'Rosso' zadatak joj nije nimalo lagan. Naime, ne radi se samo o nemalim zahtjevima virtuoznih baroknih partitura koje traže istovremeno besprijekoran legato i suverenu koloraturnu tehniku, neophodnu za svladavanje svih vokalnih bravura, već o potrebi svakog izvođača da prenese publici dio vlastitog doživljaja. Na repertoaru albuma 'Rosso' tako su slavne Handelove arije 'Tornami a vagheggiar' ('Alcina'), 'Lascia ch'io pianga' ('Rinaldo') te Scarlattijeva 'Caldo sangue', kojima Patricia Petitbon, unatoč nizu sjajnih i već postojećih interpretacija na disku, uspijeva dati posve osoben pečat.

Uz neizostavan Handelov repertoar, na albumu su i skladbe manje poznatih baroknih kompozitora, poput Nicole Porpore, Antonija Sartorija i Alessandra Stradelle. Zapravo, suvremeno izvođenje barokne glazbe stalno dovodi do prevrednovanja nekih povijesnih neupućenosti. Primjerice, Vivaldijeve opere su dugo bile u sjeni njegovih slavnih koncerata, no ulomak iz opere 'Aminta' na albumu 'Rosso' jasno govori u prilog kompozitoru koji je pjevačima pružao jedinstvenu priliku da se svojom interpretacijom odmaknu od zadanih nota.

Duga i sentimentalna arija 'Ah! Mio cor, schernito sei!' iz Handelove opere 'Alcina', jedna od sjajnijih interpretacija na čitavom albumu, koja opisuje dvostruke osjećaje neizmjerne tuge i želje za osvetom, sažima tipične karakteristike baroka: dubok patos i furiozne izlete. Od tankoćutnog piana do herojskih recitativa, visoko pokretljiv sopran Patricije Petitbon otkriva se kao sjajan instrument, posve pogodan za bogatu paletu barokne ekspresivnosti.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još