'Osnovno, elementarno i početno što je trebalo učiniti u transportu plovećeg paviljona do Venecije jest – osigurati paviljon statički, tako da stoji stabilno. Potrebna je i dinamička analiza, jer nije isto stoji li paviljon ili se giba', objasnili su brodograditelji. Naime, ne vide ništa sporno u samoj konstrukciji koja je s namjerom krhka i nestabilna, no sporno je to što su zanemarili savjete statičara.

Tim povodom oglasio se i profesor Zvonimir Sabljak koji smatra da je previd i greška koju su učinili arhitekti to što nisu poslušali statičara. Sam Sabljak je predložio da oko paviljona treba podignuti skelu za koju bi se on pričvrstio i koja bi poslužila kao njegova nosiva konstrukcija.

Umjesto toga paviljon je opasan zategama koje su krhku mrežastu skulpturu paviljona samo dodatno opteretile, objasnili su brodograditelji 3. maja i Brodogradilišta Kraljevica. S rečenim se slaže i profesor Bruno Čalić, voditelj katedre plovnih objekata na Tehničkom fakultetu Rijeka. Arhitekti su s Čalićem održali samo jedan sastanak, i to vezan uz primjenu njegova CROCK sustava, te su prema njegovom mišljenju pogriješili što nisu poslušali Sabljaka. 'Paviljon je težak 35 tona, što je velika masa, i već kod malog ubrzanja stvaraju se velike dinamičke sile, a zatege te sile prenose na konstrukciju', kazao je Čalić zaključivši da zakoni struke očito nisu poštovani.

Sasvim je izvjesno da je u osiguranju puta napravljen propust te da rješenje profesora Sabljaka nije primijenjeno zbog nedostatka novca i manjka vremena, unatoč ogromnom riziku.

Oglasio se i Saša Radonić, jedan od arhitekata iz tima do čijih je izjava o nezgodi prilično teško doći. 'Normalno je kad staviš potpis pod nešto da si onda za to i odgovoran. I slažem se da preuzimanje rizika za sobom povlači i preuzimanje odgovornosti. A ako smo ga preuzeli svi, onda smo valjda svi u timu i odgovorni', kazao je Radonić za Novi list.