Kulturmiks FILMSKA KRITIKA: LJUPKE KOSTI

Između čistog dječjega filma i čudnovatog eksperimenta

  • Autor: Mima Simić
  • 16.3.2010 14:36:18
  • 16.3.2010 9:00:00

Uz nasilne montažne i tonalne šavove među tematskim segmentima, Jackson radnju neprestano žonglira između triju svjetova, koja pak utjelovljuju tri žanra: toplih i bezbrižnih obiteljskih epizoda iz prošlosti (komedija), Međusvijeta – metafizičke interfaze iz koje se drečavo čiste boje i motivi sporadično prelijevaju preko ruba u 'realni' svijet i s njime simbolički korespondiraju (fantastika) te, konačno, mračne i stravične realnosti svijeta bez Susie u kojem se njezina obitelj raspada dok element ultimativnog i nezemaljskog zla u susjedstvu smišlja novo ubojstvo (triler/horor)

Najužasnija stvar koja može zadesiti prosječnu, dakle, prokreativnu obitelj, nedvojbeno je smrt djeteta. A kad je dijete pritom silovano i iskomadano, možemo govoriti o obiteljskoj traumi najširih i najdubljih razmjera. Roman 'Ljupke kosti' Alice Sebold objavljen je 2002, u vrijeme kad su betonske rane na Manhattanu još svježe krvarile, a Amerika se pokušavala nositi s najstravičnijim napadom na vlastito geografsko tijelo i njegov integritet u recentnoj povijesti. U skladu s popularnom ratnom retorikom, možemo slobodno ustvrditi da je Amerika bila raskomadana i silovana. Stoga nimalo ne čudi da se roman Alice Sebold, kao svjedočanstvo mučki umorene 14-godišnjakinje Susie Salmon koja iz Onostranosti živopisno pripovijeda nesretne događaje, istom vinuo u vrhove ljestvica čitanosti i prodaje, iskajući katarzu i nudeći ventil i svojevrsnu terapijsku tehniku za nošenje s PTSP-om.

Motiv brutalizacije ljudskoga tijela najmaštovitijim metodama Peteru Jacksonu nije stran – premda danas najpoznatiji po adaptaciji Tolkienove prstenove trilogije, kultno sljedbeništvo stekao je prije 20-ak godina bizarnim, crnohumornim i niskobudžetnim SF hororima ('Bad Taste', 'Braindead') kojima vješto propituje žanrovske granice i gledateljske želuce. Pomak u mainstream i u 'ozbiljnije' žanrovske vode Jackson je odradio dramom 'Nebeska stvorenja', semi-fikcionaliziranim prikazom ozloglašenog novozelandskog slučaja Parker-Hulme, kad su dvije tinejdžerke na smrt zatukle majku jedne od njih zbog nakane da im spriječi druženje. Uspješno spajajući elemente fantastičnog i brutalno realističnog, Jackson je proizveo fascinantno djelo, koje ga je – kao u najljepšoj redateljskoj fantaziji – omililo široj međunarodnoj publici i lansiralo na crveni tepih Los Angelesa. Ako je, dakle, suditi po iskustvu, interesima i uspjehu prethodnih projekata, Peter Jackson uistinu je djelovao kao idealan redatelj za adaptaciju bestselera Alice Sebold obećavajući užitak kako ljubiteljima horora tako i onima s interesom za (unutarnji) život tinejdžerki s početka pitoresknih američkih 1970-ih.

Međutim, 'Ljupke kosti' svoju idealnu publiku, čini se, kao da traže u redovima oboljelih od bipolarnog poremećaja ili podvojenih ličnosti, jednom riječju – osoba sviklih na turbulentne promjene tona, raspoloženja, glasova u glavi i/ili na javi. Uz nasilne montažne i tonalne šavove među tematskim segmentima, Jackson radnju neprestano žonglira između triju svjetova, koja pak utjelovljuju tri žanra: toplih i bezbrižnih obiteljskih epizoda iz prošlosti (komedija), Međusvijeta – metafizičke interfaze iz koje se drečavo čiste boje i motivi sporadično prelijevaju preko ruba u 'realni' svijet i s njime simbolički korespondiraju (fantastika) te, konačno, mračne i stravične realnosti svijeta bez Susie u kojem se njezina obitelj raspada dok element ultimativnog i nezemaljskog zla u susjedstvu smišlja novo ubojstvo (triler/horor).

Kako se nositi s ovom teškom tripartitnom unutarnjom strukturom, kako je tumačiti? Pretpostavimo za početak da je autor itekako svjestan neupitne žanrovske slojevitosti svijeta koji je stvorio, koji, prisjetimo se, pripovijeda (ubijena) djevojčica. Pripovjedačica Susie na rubu je zrelosti, tj. u prijelaznom trenutku iz djetinjstva u odraslost, voli sve što vole mladi: zidovi i ormarić u školi puni su joj postera zvijezda, žudi za prvim poljupcem s mladićem Rayem, koji ubojica svirepo sprečava. K tome je i pasionirana fotografkinja, za vlastitu dob i razdoblje u kojem obitava reklo bi se i protofilmašica – što je jedna od prvih stvari koje saznajemo o njoj i motiv koji se neprestano vraća, a na kraju je i ključ za identifikaciju ubojice i filmskog podteksta.

Kao što znademo, djeca svijet doživljavaju kroz daleko jasnije određene i intenzivnije kategorije no odrasli. Susien 'osobni raj' u koji dospijeva nakon smrti nužno je refleksija takvog 'čistog', intenzivnog uma, nekontaminiranog relativizmom iskustva (i) odrastanja; boje u njezinu svijetu su jarke, a fantazije nevine i snažne (pleše na divovskom gramofonu, jurca na sanjkama po kristalno bijelim snježnim padinama itd). Sukladno tomu, i njezini strahovi neodoljivo su moćni, kao i intenzitet doživljaja svega što vidi/osjeća da se njezinoj obitelji događa na zemlji. Tako kad njezin otac u bijesu i boli zbog njezine smrti razbija dugo godina sakupljanu i pomno građenu flotu brodova u boci, u Susienom svijetu brodovi u boci koji se razbijaju o stijene veći su od, kako se kaže, života samog. Budući da Susie još uvijek nije prihvatila činjenicu vlastite smrti (kao ni njezina obitelj), može se zaključiti da je 'raj' koji nastava zapravo njezina nakratko oslobođena podsvijest, lišena audiovizualne cenzure, u svom svom maštovitom i strahovitom intenzitetu.

U tom smislu potpuno je logična i pripovjedna i vizualna struktura filma – kao pripovjedačica (i protoumjetnica) čija se percepcija svijeta, kao i svakoga djeteta, još uvijek u velikoj mjeri oslanja na jasno određene i izdvojene kategorije, Susie ni ne može pripovijedati drukčije. Ne čudi zato ni već spomenuto i spočitano pripovjedno 'grbavo' preskakanje iz jednog žanra u drugi – jer upravo su žanrovi u svom (nedostižnom) čistom obliku ono što u umjetnosti najbolje korespondira s dječjom percepcijom svijeta. A da bi učvrstio i utvrdio naratorsku nevinost i pripovjedačicu zadržao u poziciji (naivnog, neokaljanog) djeteta, Jackson je filmski tekst u potpunosti pročistio/cenzurirao od simboličke težine seksualnih konotacija kojim obiluje knjiški predložak – od toga da je djevojčica (u knjizi) silovana, do toga da, vraćajući se na trenutak u 'stvaran' svijet, tj. svijet živih, s Rayem stupa u spolne odnose – što je, priznat ćete, daleko eksplicitniji, zreliji i za naraciju potencijalno subverzivniji čin od onog i dječjeg poljupca koji par razmjenjuje u Jacksonovoj viziji.

Kako ispričati traumu? Netko će ustvrditi da su traume neiskazive, da se guranjem u jezik, strukturiranjem, njihov eksplozivni potencijal nužno deaktivira. Sebold i Jackson ovaj su problem pokušali zaobići prepustivši pripovjednu poziciju posthumnom, (post)traumatiziranom subjektu. Činjenica nemogućnosti, odnosno nerealističnosti ovakve pretpostavke u izrazito sugestivnom mediju kakav je film, dakako, nipošto nije bila prepreka da priča funkcionira na više razina – npr. kao metafora za nacionalnu traumu, odnosno razrješavanje traume '(ot)puštanjem' iste i odbacivanjem starozavjetnog osvetničkog imperativa, koji se pokazuje kao prolongiranje i produbljivanje traume ili pak kao vizija svijeta iz očišta brutaliziranog subjekta kojemu je podareno pravo glasa.

Zašto taj glas ne možemo čuti?

Paradoksalno, najveći problem 'Ljupkih kostiju' upravo je njegova pretjerana realističnost s obzirom na pripovjedni subjekt. Zašto nam priča Susie Salmon ne zvuči, ni djeluje odveć uvjerljivo ili, nakon dva sata, još uvijek dovoljno zanimljivo? Kako reče Pavao, a nedugo potom i Barack, 'Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.' Postavši zreli ljudi, i u međuvremenu pogledavši stotine filmova s trake tvornice snova, i pokoje lokalne, zaboravili smo kako je bilo promatrati svijet u čistim bojama, smrtonosno intenzivnim osjećajima i destiliranim žanrovima.

'Ljupke kosti' ostat će stoga nemirno počivati u limbu između čistog dječjega filma i čudnovatog eksperimenta gospodara trilogije o Prstenu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još