DAMIR AGIČIĆ

'Želimo izvući povjesničare iz arhiva i predstaviti ih javnosti'

06.05.2016 u 11:22

Bionic
Reading

Treći festival povijesti Kliofest održava se u Zagrebu od 11. do 14. svibnja, a organizator i povjesničar dr. Damir Agičić u intervjuu za tportal.hr objašnjava kako je pokrenuta ova manifestacija, govori o političkim podjelama u hrvatskoj historiografiji i društvu te preporučuje najzanimljivije iz bogatog programa

‘Dođite i kušajte povijest’ slogan je pod kojim se treći put održava Kliofest, festival posvećen povijesti i povjesničarima, koji je svake godine nudio pregršt zanimljivih sadržaja. Ove godine se Kliofest održava od 11. do 14. svibnja, pretežito u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, te manjim dijelom u Hrvatskom državnom arhivu i Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

‘Festivalu nazvanome prema muzi Klio, grčkoj boginji zaštitnici povijesti, onoj koja je u drevno doba nadahnjivala pjesnike junačkih eposa, nakana je višestruka: da posjetiteljima približi povijesnu znanost i njezine stvaratelje, da popularizira nakladničku djelatnost na polju historiografije i srodnih znanosti, da potakne raspravu među povjesničarima o nekim važnim pitanjima struke te općenito njihova mjesta i položaja u današnjem hrvatskom društvu, da tijekom nekoliko dana povijest bude u žiži kulturnih događanja’, navode organizatori, među kojima su Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Društvo za hrvatsku povjesnicu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatski državni arhiv, Hrvatski institut za povijest, Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA, Udruga Krila – terapijsko jahanje i Hrvatsko etnološko društvo.

Redoviti profesor Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr. Damir Agičić jedan je od pokretača i organizatora Kliofesta te vlasnik male ali ugledne nakladničke kuće posvećene historiografiji Srednja Europa. U intervjuu za tportal.hr Agičić predstavlja ovogodišnji Kliofest, ali se i osvrće na političke podjele u hrvatskom društvu.

Kliofest se održava već treću godinu. Kako je došlo do pokretanja manifestacija posvećene povijesti i historiografiji?

Do tog je došlo zahvaljujući želji nekolicine povjesničara da u široj javnosti promoviraju povijesnu knjigu, a djelomice i iz inata da se othrvaju organizacijskim poteškoćama te ustraju u nakani da se održi takav festival povijesti i povijesne knjige, jedna nova manifestacija povjesničara. Na ideju o Kliofestu došao sam uspoređujući pulski Sa(n)jam knjige u Istri i sajam povijesne knjige u Krakovu te Interliber. Moji suradnici i ja pomisli smo da bi u Zagrebu vrijedilo pokušati prirediti manifestaciju na kojoj bi se pokazala (i prodavala) produkcija knjiga iz historiografije i srodnih znanosti, etnologije, arheologije, povijesti umjetnosti i sl., a ujedno i organizirali okrugli stolovi na kontroverzna pitanja, tribine i radionice, predstavljanja knjiga i razgovori s povjesničarima. Potom je došao i prijedlog da se upravo na toj manifestaciji dodjeljuju godišnje nagrade povjesničarima koje su prije dvije godine ustanovila njihova strukovna udruženja. Onda smo lani predložili kolegama u nekim drugim gradovima da organiziraju predavanja, promocije knjiga ili nešto slično u vlastitim sredinama, i eto, dobili smo Dan povijesti.

Kako je publika reagirala na Kliofest?

Odlično što se tiče opće ocjene o potrebi takve manifestacije te bogatstva i raznovrsnosti programa. Ipak, ako se u obzir uzme broj posjetitelja, nije uvijek sve lako – neki su okrugli stolovi lani bili jako dobro posjećeni, neke promocije također, dok je na nekima bilo tek po nekolicina posjetitelja. S druge strane, važan je element Kliofesta i prodajni sajam povijesne knjige. Valja naučiti sve koji vole povijest – a takvih je u Hrvatskoj mnogo, jako mnogo – da tijekom nekoliko dana do svoje željene knjige iz povijesti mogu doći i po znatno povoljnijim cijenama nego inače.

Što iz ovogodišnjeg programa izdvajate kao najzanimljivije?

Dva su okrugla stola posvećena aktualnim temama: u povodu objavljivanja hrvatskog prijevoda važne i utjecajne knjige 'Izvori totalitarizma' Hanne Arendt priređujemo okrugli stol o totalitarizmu i antifašizmu danas, dok je povod drugome pedeseta obljetnica Brijunskoga plenuma – razgovarat će se o aferi Ranković i otvaranju ili neotvaranju novih putova u jugoslavenskoj socijalističkoj državi. Jedan će nas okrugli stol vratiti u hrvatsko srednjovjekovlje, a povod razgovoru o istraživanjima tog najstarijega dijela hrvatske povijesti jest upravo objavljena druga knjiga sinteze/pregleda hrvatske povijesti što ga objavljuje Matica hrvatska. Pozornost šire javnosti sigurno će izazvati i okrugli stol o (homo)seksualnosti i historiografiji, a studente bi mogla zainteresirati rasprava o već desetogodišnjem iskustvu studija povijesti u bolonjskom sveučilišnom sustavu – što i kako dalje?

A predstavljanje knjiga, izložbe, radionice – sigurno će i toga biti?

Da, kao i prošlih godina, kolegice i kolege iz Hrvatskoga državnog arhiva, Muzeja seljačkih buna i moga Odsjeka za povijest organiziraju radionice na razne teme, za sve dobne skupine. Imat ćemo i zanimljivu izložbu Konji u povijesti. Različitim će se predmetima – konjskom opremom, grafikama, fotografijama te oružjem osmišljenim posebno za borbe na konju, progovoriti o odnosu konja i čovjeka kroz povijest. O simbolici tog odnosa govori i Frangešov kip 'Gubec na konju', koji pokazuje kako umjetnik svoga junaka ima potrebu simbolički smjestiti na konja. Na jednoj će se tribini razgovarati o povijesti terapijskog jahanja u Hrvatskoj, a u subotu 14. svibnja kod jednoga od suorganizatora, Udruge Krila, posjetitelji će moći vidjeti i isprobati načine kako se konji koriste u terapijama bolesnih i invalidnih osoba. Bit će naravno predstavljen i niz knjiga, primjerice o stradanjima Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, o Srebrenici nakon genocida ili pak knjiga pripovjedaka pakistansko-indijskog pisca Saadata Hasana Mantoa 'Preko granica' koja izvrsno oslikava jedan svijet drukčiji od našega, ali i govori o brojnim univerzalnim dvojbama što pogađaju ljudski rod. Bit će govora i o nekoliko novih knjiga posvećenih suvremenoj poslijeratnoj povijesti, od jugoslavenske informbiroovske emigracije u Čehoslovačkoj, preko knjiga o pionirima i o radnim akcijama itd.


Gledano izvana, u hrvatskoj historiografiji postoje podjele po političkoj liniji koje zrcale slične podjele cijelog hrvatskog društva. Kako se Kliofest odnosi prema tome, je li riječ o festivalu koji se može kategorizirati kao lijevi odnosno desni?

Uistinu je naše društvo podijeljeno, a ta je podijeljenost u posljednje vrijeme sve snažnija. Naravno, i u historiografiji se uočavaju slične podjele, makar nisu toliko izražene. Ne vidim problem u tom da ljudi, pa i povjesničari, imaju političke preferencije, čak da se i stranački angažiraju. To je posve prihvatljivo. No ni u kom slučaju ne smiju svoje današnje političke ideje i stavove prenositi u polje svojih istraživanja, pa sa simpatijama pisati o istomišljenicima u prošlosti a napadati one koji su bili na drugome polu. O prošlosti ne smiju govoriti iz današnjih perspektiva. I ne bi smjeli u svoj rad unositi radikalne poglede, ni s desna ni s lijeva. Prošlost, kao uostalom ni sadašnjost, nije samo crna ili samo bijela, crvena ili plava… ljudski su odnosi u prošlosti bili jednako složeni kao što su to i danas, i kao što će – nadam se – biti i sutra. Samo diktature teže jedinstvenosti, a tome se odlučno moraju suprotstaviti svi slobodno misleći ljudi.

Dakle, ja ne bih govorio o tom je li Kliofest 'lijevi' ili 'desni'. Poznato je da su meni osobno bliži stavovi koje uobičajeno zovemo lijevima, ali ruka suradnje u ovom je slučaju otvorena svima koji žele pokazati da je povijest ozbiljna znanost i da se njome bave ljudi različitih političkih opredjeljenja. Naravno, u protekle sam dvije godine dobivao pitanja i primjedbe zašto je na festivalu prisutan ovaj ili onaj povjesničar ili nakladnik. Moj je odgovor da svima valja pružiti mogućnost da sudjeluju i predstave se – osobno ili preko svojih izdanja. Svatko snosi odgovornost za svoj rad i djelo. A posjetitelji i čitatelji neka procjenjuju. Jedino što nije dopušteno jest vrijeđanje na osobnoj razini, govor mržnje i zlonamjerno iskrivljavanje činjenica.

Među gostima ovogodišnjeg Kliofesta je i beogradski povjesničar Bojan Dimitrijević, u Srbiji poznat kao veliki zagovornik rehabilitacije Draže Mihajlovića i Milana Nedića te oduševljeni podržavatelj novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Čime će se Dimitrijević baviti u svojem razgovoru sa Zvonimirom Despotom?

O detaljima bi trebalo pitati Zvonimira Despota, koji će razgovarati s doktorom Dimitrijevićem. Najavljena je tema razgovora o Dimitrijevićevoj knjizi 'Slučaj Ranković: iz arhiva KOS-a'. Kolega Dimitrijević pričao mi je svojedobno da je kao pomoćnik ministra obrane Srbije imao priliku dobiti mnogo dokumenata, i to izravno na svoj stol u uredu, pa je bio u povlaštenoj poziciji o kojoj svaki povjesničar može samo sanjati – dobiti izvornu građu na vlastiti stol i raditi na temelju nje. Što je napravio dr. Dimitrijević, može se vidjeti u njegovoj knjizi. Nadam se da će taj razgovor biti dobar 'predgovor' okruglom stolu što ga o aferi Ranković odmah potom vodi Hrvoje Klasić, a sudjeluju povjesničari iz Hrvatske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine. Zato smo ga i stavili u taj termin, uz suglasnost svih sudionika.

Jedno od vrijednih izdanja koje će biti predstavljeno na Kliofestu je i obimna 'Iz Praga protiv Tita! Jugoslavenska informbiroovska emigracija u Čehoslovačkoj' u izdanju vaše izdavačke kuće Srednja Europa. Već sam naslov zvuči intrigantno, što će nam otkriti knjiga Ondřeja Vojtěchovskog?

Kolega Vojtěchovský napisao je golemu knjigu, u prijevodu ima više od 750 stranica. Posvećena je nevelikoj skupini, oko 150, političkih emigranata – diplomatskih službenika, radnika na razmjeni, učenika i studenata stipendista i drugih, kao i nekih koji su prebjegli iz Jugoslavije nakon Rezolucije Informbiroa i opredijelili se za prosovjetsku, dakle protujugoslavensku i protutitovsku stranu. Autor je obradio brojna pitanja života i djelovanja tih ljudi, plastično ocrtavši njihove dvojbe i političke stavove, međusobne sukobe i prilagodbe životu u (političkoj) emigraciji, strahove i stradanja, osobne nesreće i drugo. Osobito je dojmljiva primjerice sudbina Josipa i Atene Milunić, koji su desetak godina bili onemogućavani da im se pridruže djeca, koja su živjela s bakom u Zagrebu i Opatiji. Nije im pomogla ni činjenica da je Atena Milunić tijekom Drugoga svjetskog rata brinula o sinu čovjeka koji je u svakom trenutku mogao dopustiti izlazak njihove djece iz Jugoslavije, ali na to dugo nije pristao – Josip Broz Tito iz nekih svojih razloga nije mario za nesreću ljudi koji su mu u opasnoj ratnoj situaciji čuvali sina Mišu. A takvih i sličnih sudbina u ovoj je knjizi velik broj. Uvjereni komunisti, ljudi kojima je vjera u Staljina bila veća od vjere u Tita i KPJ, proživljavali su godinama teška iskušenja u stranoj sredini. Neki su se s vremenom uklopili u novo društvo, drugi su se pak vratili kući nakon smirivanja sukoba između Jugoslavije i SSSR-a, ali je dio ostao ni na nebu ni na zemlji, nisu se htjeli/mogli vratiti, nisu se znali/htjeli uklopiti u češku sredinu – i njima je zasigurno bilo najteže.

Dosta interesa bi mogao izazvati i okrugli stol na temu ‘Homoseksualnost i historiografija’ s obzirom na to da je riječ o temi koja se dosad nije baš mnogo obrađivala kod nas. Što tu može očekivati publika?

Taj je okrugli stol inicirao moj kolega i suradnik Branimir Janković, koji će ga i voditi. Sudjelovat će kolegica i kolege iz Zagreba, Sarajeva i Ljubljane, što okruglom stolu daje i međunarodni karakter. Želja nam je da se povijest (homo)seksualnosti prepozna kao važna kulturna, društvena i politička tema koja zaslužuje odmicanje s rubova i jednakovrijedno uključivanje u cjelinu hrvatske historiografije, kao što se već događa u nekim razvijenijim historiografskim sredinama. U posljednjih se desetak godina u Hrvatskoj pojavio stanovit broj prijevoda knjiga o rodnoj povijesti, povijesti seksualnosti općenito, primjerice 'Seksualnost u Europi 20. stoljeća' Dagmar Herzog, i napose o homoseksualnosti. Sve je više naših kolegica i kolega koji svoja istraživanja usmjeravaju u tom pravcu. Neki su krenuli od klasične povijesti seksualnosti, primjerice s radovima o prostituciji, a sada se kreće u otvaranje novih tema u skladu sa suvremenim teorijskim i metodološkim postavkama. Osim razgovora o tim i drugim načelnim pitanjima, sudionici okruglog stola predstavit će vlastita istraživanja široko koncipirane povijesti seksualnosti i rodne povijesti u socijalističkoj Jugoslaviji, predstavljajući teme (de)kriminalizacije homoseksualnosti, queer motivâ u jugoslavenskom filmu, povijesti slovenskog lezbijskog pokreta i niza drugih.

Koliko festival poput Kliofesta može pomoći u rješavanju nekih političkih problema današnjice, koji su u Hrvatskoj u značajnoj mjeri uvjetovani prijeporima oko nacionalne povijesti? Imate li uopće takve ambicije?

Ne, tako velike ambicije nemamo – mi naprosto želimo izvući povjesničare iz arhiva i kabineta te ih s predmetom i rezultatima njihova bavljenja povijesti i povijesnim knjigama približiti široj javnosti. Prijepori oko nacionalne povijesti i povijesnih tema općenito neka se rješavaju na znanstvenim skupovima i u stručnim raspravama te polemikama, kojih u našoj historiografiji nasušno nedostaje. A političke bi probleme valjda trebali rješavati političari, naravno i oni povjesničari koji su se aktivno uključili u stranački politički život. Ako su se izgradili kao odgovorni i kritički povjesničari znanstvenici i sveučilišni profesori, oni bi i na polju političke djelatnosti morali zadržati odgovornost i kritičnost. Drugo je pitanje koliko to čine.