Sfinge koje imaju posebno značenje u egipatskoj religiji i tradiciji u antičkoj palači su i simbol zanimljivog procesa, kristijanizacije Dioklecijanove palače u ranom srednjem vijeku.

U posljednjih sto godina u samoj palači i okolici Splita pronađeni su ostaci i fragmenti ukupno 11 sfingi. Možemo pretpostaviti da ih je u palači, kada je bila izgrađena, možda bilo i više.

Izvorno, u egipatskoj mitologiji sfinge su bile čuvarice grobova faraona, pa se analogno tome egipatske sfinge u Splitu mogu smatrati čuvaricama Dioklecijanovog mauzoleja. Dioklecijan, sin Jupiterov, formalno je nosio i titulu egipatskog faraona.

Nisu samo sfinge u palači bile iz Egipta, jer Dioklecijan je odande dopremio niz stupova koji se danas nalaze na Peristilu i u mauzoleju. Egipat u Rimskom Carstvu nije imao status provincije, već je smatran privatnim posjedom rimskog cara, nasljednika faraona. Razlozi naravno nisu bili samo simboličkog karaktera, jer Egipat i dolina Nila imali su stratešku važnost za Rimsko Carstvo kao žitnica.

Splitske sfinge su redom primjeri vrlo kvalitetnog uvoza iz Egipta. Veličanstvena je ona najveća, koja se nalazi na Peristilu, a koju su stari Splićani zvali Gorgona i praznovjerno izbjegavali vizualni kontakt s paganskim simbolom. Izrađena je od afričkog crnog granita, duga je 2,46 metara, visine oko metar i širine 0,65 metara.

Sfinga na Peristilu, mada oštećena, jedina ima sačuvanu glavu i izvorno je vjerojatno, u paru s još jednom, bila dio sklopa od ukupno četiri sfinge na ulazu u mauzolej. Potječe iz vremena faraona Tutmozisa te je tri i pol tisućljeća star artefakt. Nasuprot njoj vjerojatno je stajala sfinga koja se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu, a isklesana je od asuanskog bijelog kamena u vrijeme faraona Amenofisa III (oko 1400. g. prije Krista). Ova sfinga je obezglavljena, ali ima najbolje očuvane hijeroglife. Dekapitirana je i druga sfinga od egipatskog crnog granita i danas se nalazi ispred Jupiterovog hrama, a pronađena je u iskapanjima 1932. Duga je 1,80 metara i isto potječe iz vremena faraona Tutmozisa.

Na otvorenom u palači nalazi se i glava sfinge od crvenog granita na zidu kuće Gotovac u Getu. Na glavi je vidljiv oštećen ureus, mitološki simbol kraljevske moći faraona, zapravo uspravljena opasna zmija kobra koja je štitila vladara od zla.

Sačuvane glave, dijelovi tijela i fragmenti ostalih sfingi danas se nalaze u Arheološkom muzeju, Muzeju grada Splita te u Dioklecijanovim podrumima. Na osnovi analize ovih fragmenata, može se reći da je sa sigurnošću pronađeno 11 sfingi u palači. Neke su bile prepolovljene, neke obezglavljene, uništene su i razbijene im šape, oštećena lica i razbijeni ureusi.

Sve je to bio dio burnog procesa kristijanizacije palače rimskog cara Dioklecijana, označenog kao posljednjeg neprijatelja kršćanstva. Sfinge koje su 'preživjele' prvi udar kršćana kasnije su kao oštećeni poganski spomenici bile neutralizirane u simboličkom smislu. Postale su dio ambijenta srednjovjekovnog Splita i uklopile su se u dekorativne skulptorske elemente oko nove katedrale.

O tajnovitim sfingama koje bdiju nad nekropolama, nakon provedenih istraživanja u posljednjih sto godina u Splitu, malo više znamo, ali one su još uvijek jednako obavijene velom tajne te bdiju nad sarkofagom i ostacima faraona koji više nije u mauzoleju. Ili možda ipak jest?