Hrvatski državni arhiv u Zagrebu otvorio je svoja vrata zainteresiranim građanima koji imaju uspomene za Europeanu ili možda žele saznati više detalja o obiteljskim predmetima koje su čuvali proteklih stotinu godina. Dani prikupljanja uspomena održavaju se i sutra od 10 do 16 sati u zgradi arhiva na Marulićevom trgu 21, a svi predmeti i uspomene koje stručnjaci profesionalno digitaliziraju bit će zatim objavljeni na web stranici projekta Europeana1914-1918.

Iznimno vrijednu obiteljsku ostavštinu koja se do sada prenosila i prepričavala samo unutar obitelji, donijela je i Ivana Antunović Jović. Brat njezinog djeda, Josip Antunović bio je jedan od heroja Prvog svjetskog rata, a Ivana je za digitalizaciju donijela aktovku u kojoj je čitavo stoljeće bilo šest Josipovih odlikovanja, letačka knjižica i brojne fotografije, pisma majci i pisana sjećanja njegovih prijatelja.

Kako je Ivana ispričala stručnjacima u arhivu, Josip Antunović, rođeni Makaranin nakon završene Gimnazije "Realke" u Splitu, kao izvrsni gimnastičar Sokolaš otišao je u Prag i studirao na Visokoj tehničkoj školi. Za vrijeme studija u Pragu s prijateljima Splićanima sudjeluje u osnivanju nogometnog kluba Hajduk. Početkom 1914. mobiliziran je u Austro-Ugarsku vojsku iz koje je nakon nekoliko mjeseci pobjegao i prešao silama Antante. Nakon školovanja u Chartresu (Francuska) postao je pilot i zatim se borio na Solunskom frontu i ostalim ratištima. Njegov avion, čija su krila bila premazana crnom bojom, bio je strah i trepet neprijateljskim vojskama, o čemu su pisale vojne publikacije posvećene 1. svjetskom ratu. Josip je bio jedan od prvih stranaca koji je dobio najveće francusko vojno odličje za hrabrost "Ratni križ s palmama", a u Solunu mu ga je osobno uručio general Lois Franchet d'Espèrey. U tom trenutku u Solunu se zatekao i skladatelj Ivo Tijardović koji je bio iznimno ponosan na svoga prijatelja, prenijela je Ivana obiteljska sjećanja.

Nakon devet ranjavanja i odbijanja naredbe nadređenih da ode u Švicarsku na liječenje i nastavak školovanja, Josip je poginuo je na koncu nakon rata, u kolovozu 1919. u Novom Sadu. Pjevajući u kavani, u ženskom društvu, dalmatinske i talijanske pjesme, ubio ga je crnogorski istražitelj, s nepunih 28 godina i nažalost, ostao je u Novom Sadu gdje je mađarska vojska uništila vojno groblje. Ipak, za nas u obitelj Antunović, najveći spomenik podigao mu je Ivo Tijardović koji je svog prijatelja utjelovio u liku Mirka u opereti Mala Floramye, zaključila je Ivana Antunović Jović.

Svaka osobna priča, koja možda nikada nije bila ispričana izvan obitelji, podjednako je značajna za proučavanje događaja s ratnih bojišnica i iz svakodnevice. Zbog povijesnih i društvenih okolnosti u desetljećima nakon Prvog svjetskog rata, uspomene i priče brojnih vojnika iz Hrvatske ostale su neispričane ili zaboravljene, a Europeanin projekt upravo to može promijeniti.

Stoga će Europeana i partneri projekta organizirati Dane prikupljanja uspomena u još četiri grada u Hrvatskoj. Sljedeći tjedan Osijek i Koprivnica bit će domaćini događanja za prikupljanje i digitalizaciju vrijednih obiteljskih priča, a Rijeka i Dubrovnik pridružit će se u prosincu.