'Uvijek surađuje s novom skupinom djevojčica (u rasponu od deset do dvanaest godina), rade s alatima posuđenim od lokalnih automehaničara te rastavljaju auto na dijelove, sve dok on njega ne ostane samo metalni kostur', napisala je Nell Frizell, kolumnistica Guardiana koja je pohvalila rad Dine Rončević te napravila intervju s njom.

Rončević je rođena 1984. godine u Zagrebu, završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, odjel tekstila, te 2010. diplomirala na Akademiji likovne umjetnosti na odsjeku animacije i novih medija. Ženske studije završava 2009. pri Centru za ženske studije, a iste godine i prekvalifikaciju za automehaničarku.

Ta je iskustva i znanja pretočila u radu 'Suck Squeeze Bang Blow' koji je samostalno izložila 2010. godine.

Od važnijih grupnih izložbi izlagala je na Salonu mladih i natječajnoj izložbi T-HT-a i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te Mediteranskom bijenalu u Solunu u Grčkoj.

'S polazišnom točkom u feminizmu, moj rad je generalno obilježen prekvalifikacijom za automehaničara, koju sam napravila kao diplomski rad na ALU u Zagrebu 2010. godine. Prošavši kroz cijeli proces na vrlo konkretan način, tvrdim da se kroz bavljenje mehanikom mogu ocrtati neki od najvažnijih segmenata patrijarhalnog društva u kojem živimo', rekla je.

'Prvu dekonstruciju izvela sam iz znatiželje da vidim kako auto izgleda iznutra. To mi nije bilo dozvoljeno dok sam učila za automehaničarku. Imala sam dvojicu šefova, jedan mi je cijelo vrijeme govorio kako sam glupa zato što sam žena, dok mi se drugi stalno nabacivao. Puštali su me da držim lampu dok su radili ili čistim pod. Onda sam pomislila, ok, napravit ću to na drugačiji način', objasnila je hrvatska umjetnica.

'Volim se u potpunosti fokusirati na posao i ne uspostavljati osobne veze s curama. Želim nestati u projektu, pretvarati se da je dio svakodnevice da djevojke rade na autima. Ako samo brbljamo, onda je to čajanka, a ne posao. Volim estetiku prljavštine', zaključila je Rončević opisujući se dodatno kao groznu automehaničarku čiji je proces učenja zapravo serija pogrešaka.

Svoje dojmove s drugim djevojkama opisuje po 'šprancama'.

'Uvijek postoji geek cura koja studiozno rastavlja satima auspuh, zatim 'divljakuša' koja samo želi strgati vrata s auta. Sviđa mi se zaigranost i sreća kojom te cure pristupaju projektu, vidi se da još nisu imala vremena skroz usvojiti rodno spolne uloge.' Uspoređuje to sa svojim tradicionalnim odgojem u Hrvatskoj.

'Otac je bio električar. Izgradio bi kuhinju s mojim bratom, a zatim bi moja majka i ja morale sve počistiti iza njih. Uvijek sam bila poslušno i dobro dijete koje je pratilo podjelu uloga i pravila', kazala je umjetnica koja je odrastanjem preuzela stvari u svoje ruke i pokrenula projekt rodnog 'buđenja' i rastavljanja vozila diljem svijeta.