'Luna Malekova' autorski je plesno-multimedijalni projekt i solo Martine Nevistić. No Luna Malekova je i lik i alter ego, sinonim za drugi svijet i drugu dimenziju, svijet mašte i svijet snova.

Putem estetike plesa koji ne polaže račune klasičnim okvirima kazališnog prikaza, manipulacijom tijela i izmicanjem jasne namjere ili jasno danog značenja, Martina Nevistić pruža uvid u nadrealan, a istovremeno vrlo blizak i prisan svijet na granici osjetnog.

Ime predstave je zanimljivo, tko ili što je Luna Malekova? Odkud ideja za naziv?

Luna Malekova lik je koji predstavlja cijeli projekt. Ona je utjelovljena kao ženski lik koji biva u nekom svom svijetu, kroz svoje stanje svijesti i svoje projekcije koje dijeli s gledateljima, kako kroz izvedbeni tako i na izložbenom dijelu projekta.

Je li zahtjevno solo nastupati?

U svakom slučaju je izazovno. U solo izvedbama stupanj koncentracije je drugačiji, jednostavno je viši, sve je uprto samo u tebe i na neki način ne postoji podijeljena odgovornost, nego specifična fokusiranost i izvođača i gledatelja. I stvara se ta posebna veza.

Imate više suradnika u 'Luni Malekovoj'. Kako su oni svi doprinijeli?

Suradnice iz vizualne umjetnosti Dora Đurkesac i Ana Vuzdarić pridonijele su vizualnom oblikovanju onoga što se događa oko lika, što sve ona je i koji instinkti se pobuđuju, a dizajner svjetla Luka Matić dodao je još i završni 'touch' tome. Glazbenik Višeslav Laboš i glasovna podrška Maje Posavec radili su na atmosferi cijelog doživljaja kako bismo svi skupa približili svijet Lune gledateljima. Stvorila se jedna homogena umjetnička grupa s istim ciljem stvaranja i dočaravanja teme oko lika Lune Malekove. Definitivno mogu reći da je bilo inspirativno.

Vaša plesna organizacija na plesnoj je sceni već dugo i imate dosta projekata iza sebe. Kako to da ste se odlučili na specifičan plesni izraz u kombinaciji s videom?

Vizualne umjetnosti me inspiriraju. Daju neki drugi nivo koja plesna umjetnost ima na neki drugi način. Završni formati prikaza rada su različiti iz projekta u projekt, ovisno o kontekstu iz kojega se slažu stvari tokom procesa rada. Ispreplitanje je različitih formata prikaza rada kompleksno, ali nekako vidim to kao budućnost u stvaralaštvu.

Kakav je život koreografa, voditelja plesne organizacije i plesača suvremenog plesa?

Mene osobno sve to intrigira, a ako je tako, onda nalaziš načina, rješenja i podršku. U našim uvjetima nije lako, i na neki način sami si moramo i stvarati uvjete. S druge strane je lijepo, jer je razigrano, kreativno, veselo, prijateljski, naravno, uz puno truda i discipline. Vjerujem da svatko od nas treba živjeti ono što osjeća da je on, i da je to put samoostvarenju i sretnom životu.