T-HTnagrada@msu.hr

Sandri Vitaljić 50 tisuća kuna za foto instalaciju 'Voljena'

25.04.2014 u 20:36

  • +5

T-HTnagrada@msu.hr - dodjela nagrada

Izvor: Promo fotografije / Autor: MSU

Bionic
Reading

Na sedmom natječaju T-HTnagrada@msu.hr glavnu nagradu u iznosu od 50 tisuća kuna dobila je poznata fotografkinja Sandra Vitaljić za fotografsku instalaciju 'Voljena', druga nagrada od 45 tisuća kuna pripala je Ivani Dražić Selmani za seriju crteža 'Na Dančama', a treća od 40 tisuća kuna dvojcu Žižić/Kožul za ambijentalnu instalaciju '0,50'

U stručnom povjerenstvu natječaja T-HTnagrada@msu.hr bili su Anne Barlow, Leonida Kovač, Dalibor Martinis, Toni Meštrović, Snježana Pintarić, Igor Španjol i Leila Topić, a od 21 rada predstavljenog na izložbi u MSU tokom prošlog mjeseca odabrali su tri najbolja.

Na natječaj je ove godine bilo pristiglo preko 200 radova, a dva su od nagrađenih radova, pobjednički Sandre Vitaljić i onaj dvojca Žižiž/Kožul, na izložbi i u natječaju sudjelovali na poziv žirija. Pobjednici su proglašeni u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a izložbu svih radova koji predstavljaju presjek najnovijeg u domaćoj suvremenoj umjetnosti možete pogledati još ovog vikenda jer ostaje otvorena do 27. travnja.

Sandra Vitaljić

Prvonagrađena serija fotografija Sandre Vitaljić 'Voljena' nastala je nakon dugogodišnjeg praćenja novinskih napisa i policijskih izvješća o ubojstvima u partnerskim vezama, a fotografije prikazuju ozljede na tijelu i organima koje su dovele do smrti. Izložba je ranije ove godine bila postavljena u Klovićevim dvorima.

Ivana Dražić Selmani


Drugonagrađena serija 'Na Dančama' Ivane Dražić Selmani se sastoji od 16 crteža veličine svega 3 × 4 cm te izvedenih tehnikom ugljena na papiru iz sketch bloka. Prikazuje prizore dolaska, kupanja i odlaska s Danča, jednog od najstarijih dubrovačkih kupališta, prema izvornim fotografijama iz sredine 20. stoljeća. Rad je popraćen i pismom iz 1941. koje, iako pisano u kontekstu strahota Drugog svjetskog rata, nosi poruku neobjašnjive lakoće postojanja.

Žižić/Kožul


Trećenagrađeni rad '0,50' plod je suradnje fotografa Damira Žižića i hvaljenog autora Kristijana Kožula. Riječ je o ambijentu naslovljenom '0,50'. Rad je zasnovan na aproprijaciji i minimalističkoj tradiciji, a kritika je našeg posttranzicijskog i konzumerističkog društva.

OBRAZLOŽENJA ŽIRIJA:

1.Nagrada 50.000 kuna – SANDRA VITALJIĆ, 'Voljena'

Prva nagrada dodjeljuje se Sandri Vitaljić za fotografsku instalaciju 'Voljena', nastalu u razdoblju od 2011. do 2013. godine.

Fotografska instalacija 'Voljena' temelji se na dugogodišnjem interdisciplinarnom istraživanju strukturalnog nasilja koje postaje neperceptibilno zahvaljujući procesima normalizacije koji se među ostalim odvijaju i na područjima umjetnosti i popularne kulture. To je možda i razlog zbog kojeg umjetnica, snimajući anatomske preparate na zavodima za sudsku medicinu aproprira dramatični barokni chiaroscuro, aludirajući time na mrtvu prirodu koja se kao samostalni umjetnički žanr pojavljuje u baroknom razdoblju. Njezina fotografska izvedba fokusira kulturalnu uporabu, ili preciznije, estetizaciju i diskurzivnu diseminaciju mrtvog ženskog tijela kao posljedice seksualno motiviranog zločina. Ona ne izlaže samo fotografsku sliku, nego krajnje estetizirani masivni predmet u koji je fotografska slika s dva istovjetna lica, dakle s licem identičnim naličju, doslovce inkorporirana. Fotografska povećanja načinjena u formatu koji odgovara prirodnoj veličini snimljenog predmeta umetnuta su, ili točnije, sabijena između dvije prizme od potpuno prozirnog, bezbojnog pleksiglasa. U postavu izložbe ti se estetizirani objekti doimaju kao da lebde, ili poput osvijetljenih partitura unutar dramatične inscenacije tenebrističke slike. Fotografirana materija organskog podrijetla uronjena u staklenku s formalinom, neživi je predmet koji je nekad bio živo ljudsko biće. Posrijedi su dijelovi tijela koji doslovce čine vidljivim uzrok nasilne smrti, ali u funkciji metafore učestalo bivaju erotizirani u ljubavnim pjesmama. Dovodeći pogled gledatelja u polje disolucije granice između željenog i jezovitog rad Sandre Vitaljić stvara pozornicu na kojoj se kritički progovara o neperceptibilnim uzrocima takozvanih crnih statistika.

2.NAGRADA 45.000 kuna – IVANA DRAŽIĆ SELMANI, 'Na Dančama'

Drugu nagradu stručno povjerenstvo dodjeljuje umjetnici Ivani Dražić Selmani za seriju crteža pod nazivom 'Na Dančama' iz 2013. godine.

Ivana Dražić Selmani u svom radu objektivizira osobna svjedočanstva i obiteljska sjećanja pretvara u društveni događaj. Umjetnica crtačkom intervencijom segmente svakodnevnog života premješta iz registra dokolice i obiteljske historije te odabrani prizori malih dimenzija ugljenom na papiru prerastaju specifičan okvir trenutka. Popratno pismo s početka Drugog svjetskog rata u kontekstu globalnih strahota nosi poruku neobjašnjive lakoće postojanja: kupanja koje ispire sve breme onog što nosimo kao pojedinci. Bezbrižna meditativna utopljenost u trenutno zbivanje izvan povijesnog vremena osnovni je motiv autoričina rada. Umjetnica dokazuje kako je melankolija i dalje neophodna pratilja svake inovativne kulture i muza umjetnosti kojoj u okruženju kroničnog nedostatka političkih ideja i vizija na pragu novog hladnog rata prijeti istrebljenje. Neživa memorija tako produbljuje i podržava živo obiteljsko sjećanje, a rad mudrošću vremenskoga odmaka zamjenjuje patos i sentiment događaja te mijenja varljivo iskustvo jedinke otkrivajući dvojaku prirodu medija.

3.NAGRADA 40.000 kuna – ŽIŽIĆ/KOŽUL, '0,50'

Treću nagradu žiri dodjeljuje umjetničkom dvojcu Žižić/Kožul za ambijentalnu instalaciju '0,50' iz 2014. godine.

Ambijentom '0,50' umjetnički dvojac Žižić/Kožul jasno je artikulirao svijest o neumornom i sveprisutnom nasilju i pandemiji konzumerističke 'kulture'. Njihov ambijent ukazuje na transformaciju javnog prostora u trgovačke centre namijenjene kontroliranom i na potrošnju usmjerenom provođenju slobodnog vremena, točnije, dominaciji logike profita.

K tome, vrijednost njihova rada leži u činjenici što su zaoštrenu presliku globalnih tendencija nestanka javnih prostora artikulirali u specifičnost lokalnog konteksta. S druge pak strane, središte čitavog ambijenta postaje plastična boca namijenjena recikliranju, koja umjetničkom transformacijom postaje 'objekt žudnje' ukazujući na naličje opsesivne potrošnje. Boca ovdje nije samo fetišistički predmet želja ili žuđeni umjetnički predmet izložen poput muzejskog eksponata sa svim detaljima koje takav predmet traži – postament, svjetlo, izolaciju – nego snažan otisak koji globalni kapitalizam upisuje u prostor.