PIŠE: SNJEŠKA KNEŽEVIĆ

Židovi u Zagrebu: Pridošlice i starosjedioci

24.02.2013 u 08:00

Bionic
Reading

Na tportalu u narednom razdoblju objavljivat ćemo tekstove povjesničarke umjetnosti, novinarke i prevoditeljice dr. Snješke Knežević koji govore o Židovima i Zagrebu, a ranije su objavljivani u časopisu Ha Kol u rubrici 'Traganja za prošlim', nastali kao proširene priče iz kulturno-povijesnog vodiča Židovski Zagreb kojem je Snješka Knežević suautorica.

Formalni osnutak općine (1806.) i socijalna stabilnost nove zajednice vjerojatno su privlačili doseljenike, uglavnom iz sredina iz kojih su u Zagreb došli utemeljitelji općine. Nesumnjivo je tome pridonijela komunikacija između njih, rođaka i obiteljskih prijatelja u starom zavičaju koja se tada održavala tradicionalnim načima: korespondencijom, ali i putovanjima. Iskustva u novoj postojbini, napose uspjesi na poslovnom polju mogli su biti poticajem za preseljenje u drugu sredinu. No i inače, prvu polovinu 19. stoljeća obilježavaju znatne migracije iz povijesnih centara koncentracije Židova u smjeru zapada i juga Europe. Kako bilo, židovska općina Zagreba postepeno, ali stalno raste i ojačava se novim energijama.

Podaci o doseljenicima nisu jedinstveni, a ni potpuni: za neke se zna odakle i s kime su došli u Zagreb, ne i kada, za druge je to poznato, ali se ne zna kada i gdje su rođeni, itd. itd. – što sve proizlazi iz razlika među izvorima. Oni su svi škrti i svedeni na osnovno, što je već istaknuto u prikazu prve generacije. Uvijek su to bilo popisi, bilo matične knjige, a katkad usmena predaja, kako je i prije spomenuto. No zahvaljujući Gavri Schwarzu koji je sve te podatke o pojedinim osobama spojio u svojevrsnu slagalicu – kako bi se mogla obilježiti njegova rekonstrukcija rane povijesti zagrebačke židovske zajednice – ipak se o ličnostima i obiteljima štošta razabire i saznaje, a uz nešto fantazije mogu se zamisliti sredina i kultura. Za razdoblje druge generacija gotovo nema oslona u drugim izvorima, dok će ih za kasnije doba biti sve više. No i sada, kao i uvijek, potrebno je naglasiti, da je za izvjesnost i točnost potrebno temeljitije istraživanje, zasnovano na današnjim historiografskim metodama i tehničkim mogućnostima. Zadivljujući rad Gavre Schwarza ipak ostaje tek izvor. Drugim riječima, i njegove navode treba provjeravati i upotpunjavati, koliko je to god moguće. Predstavit ćemo one čiji kakav-takav profil i povijesnu ulogu omogućuju ti podaci, napose one koji su uhvatili korjenje u židovskoj zagrebačkoj sredini.

Starijima, vjerojatno vršnjacima prvih doseljenika, pripada Leopold/Jehuda/Arje/Lejb Ornstein, koji je umro 1846. godine. Bio je pripadnik vlaškoulične zajednice. U Zagrebu mu se rodilo troje djece: 1815. sin David, 1815. kćer Roza i 1817. kćer Naneta. Roza se udala za Ignaca Sterna sen. (Zagreb 1810. - Zagreb 1869.), pripadnika treće generacije starosjedilačke obitelji Stern i sina Filipa (rođ. 1784.), a Naneta za Samuela Hönigsberga (Zagreb 1819. - Zagreb 1877.), kasnije uglednog pripadnika vlaškoulične zajednice. Ornstein je bio pobornik i branitelj tradicije. Naime, kad se 1840. pod utjecajem rabina Moritza Goldmanna počelo razmišljati o reformana službe božje, Ornstein je predvodio grupu istomišljenika oko rabina Arona Palotte koja se tome žestoko usprotivila. Već iduće godine vlaškouličanci odvojili su se od većine, zasnovali novu općinu i uredili bogomolju u Ružičnoj/Kurelčevoj ulici, dakle, na teritoriju Vicusa Latinoruma, odnosno biskupske jurisdikcije, a uz potporu biskupa i banskog namjesnika Jurja Haulika (1788. - 1837. -1869). Iako ta općina kasnije nije dobila potporu vlasti i nije potvrđena, „starovjerci“ (ortodoksi) ustrajali su na svojim načelima i stajalištima, tako da su 1840-e bile u znaku razdora i raskola s „novovjercima“ (reformistima). Poslije Ornsteinove smrti njegovu je misiju preuzeo njegov zet Samuel Hönigsberg s Ignacom Sternom sen., a na funkciji predstojnika („suca“) općine naslijedio ga je Marcus/Marko Singer (Cernik 1779. - Zagreb 1873.) sa zamjenicima Josefom/Josipom Figattnerom (Krakov 1801. - Zagreb 1872.) i Albertom Sternom (Nagykanizsa 1816. - Zagreb 1893.), koji nije bio u rodu s starosjedilačkom obitelji Stern.

Iako su obojica došli u Zagreb 1841., smjesta su se uključili u život vlaškoulične zajednice. Singer se bavio proizvodnjom sapuna, a u dozvoli boravka izričito mu je bilo zabranjeno da se bavi trgovinom, dok je Albert Stern bio je ženski krojač i također se nije smio baviti trgovinom. Figattner je bio učitelj, a sa Charlotte Stern imao je čak desetoro djece. Ornsteinov sin David (1819. - 1955.), pa i unuk Samuel (1853. -1928.) ostali na na liniji Leopoldovih uvjerenja, sudjelujući u promjenjivoj povijesti ortodoksne secesije.

Dominatna ličnost 1840-ih nesumnjivo je bio David Blum (Velké Meziřiči 1798. - Zagreb 1855.), očito Ornsteinov vršnjak, čiji datum rođenja nije poznat. Za obojicu se ne zna kad su se naselili u Zagrebu, ali bili su aktivni u doba svoje zrelosti, svaki na svom planu: Ornstein na religijskom, Blum na socijalnom. Blum je bio trgovac i jedan od najimućnijih. Bio je glava velike obitelji koju su uz suprugu Teresu činili sinovi Sigmund i Josef Leopold, kćeri Amalija i Ernestina i njihova guvernanta Sali Teveles, dok su u poslovnici bila namještena dvojica pomoćnika i dvojica šegrta, među njima sin Sigmund. U tri je navrata Blum je bio predsjednik Općine (od 1833. do 1838., od 1843. do 1844. i od 1847. do 1853.). Potkraj 1830-ih politički se aktivira u borbi za građanska prava. U jeku napada zagrebačkih trgovaca na Židove putuje 1838. u Budim s molbom Ugarskoj dvorskoj kancelariji da razmotri slučaj i zaštiti Židove. Sudjelovao je i u okupljanju izraelitskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji 1839. godine, kada su zagrebačka i varaždinska općina u ime svih općina uputile Hrvatskom saboru peticiju za poboljšanje građanskog statusa Židova (28. svibnja 1839.).

Ta je peticija, prema Schwarzu, «prva isprava hrvatskog židovstva». U sporu između tradicionalista, „starovjeraca“ i liberalne većine, „novovjeraca“, Blum daje podršku reformama težeći modernizaciji i otvaranju židovske zajednice sredini. Potkraj njegovog trećeg mandata, 1853. godine, zagrebačka općina obratila se bečkoj općini informacijom o sporu s ortodoksima s molbom da iznese svoj sud o raskolu i potvrdi kod nadležne upravne institucije načelo da oni koji ne prihvaćaju reforme imaju jedino pravo na posebnu bogomolju, a u svemu drugom imaju poštovati pravila Općine. Taj je dokument bio priložen predstavci Banskoj vladi koja je 1854. riješila spor u oslonu na njega. Blum je Općini pomagao zajmovima i donacijama. Za života darovao je za gradnju hrama 600 forinti, a oporučno ostavio još 300 forinti, a uz to toru, parohet i srebrni nakit za toru. U godini njegove smrti, 30. listopada 1855., odlučeno je da se gradi nova sinagoga.

Uz Bluma jedan od najistaknutijih, a i najimućnijih bio je Moritz Spitzer, porijeklom iz Günsa/Köszega/Kisega u Mađarskoj, pripadnik vlaškoulične zajednice. Ostavio je veliku obitelj: petoricu sinova, od koji je najpoznatiji Hermann (1825. - 1888.) koji je 1845. oženio Reginu Prister iz Gradisce, sestru Emanuela Pristera koji će kao donatror i filantrop 1850-ih biti dominantna ličnost u životu ne samo izraelitske općine nego i grada Zagreba. Spitzerova kćer Karolina (1829. - 1902.) udala se pak 1829. za Josefa/Josipa Hochstädtera (žup. Vesprém 1817. - Zagreb 1909.), koji se u Zagreb doselio 1840. godine, bio nakratko, 1855., predsjednik Općine, a 1873. osnivač i kasnije rabin ortodoksne općine koja je postojala od 1879. do 1906. S Reginom je imao desetoro djece, a doživio je duboku starost.

U Zagreb se 1806., u godini osnutka Općine, doselio Josef/Josua/Naftali Epstein (Nová Paka/Neupaka/Neuzetlisch, Češka 1779. - ? 1854.) koji se s Davidom Blumom i mnogima istaknuo u borbi za građanska prava. Od 1843. do 1846. bio predsjednik Općine, a već na početku mandata pozvao je varaždinsku, križevačku, karlovačku i sisačku općinu da sa zagrebačkom zajednički ponovo upute Hrvatskom saboru peticiju s molbom za poboljšanje građanskog statusa i veće izglede za materijalni i kulturni napredak. Peticiju je potpisao je s rabinom Moritzom Goldmannon i Samuelom Epsteinom. U Karlovcu ga je 1835. rabin Aron Palotta vjenčao s Theresom Lederer, s kojom je imao sinove: Benedikta (rođ. 1838.) i Adolfa (rođ. 1847.) te kćerku Ernestinu (rođ. 1840.). Iz rodnog grada Josefa su u Zagreb 1816. slijedila braća Ignatz/Icik (rođ. 1800.), a 1817. i Wolf (rođ. 1805.).

Netom spomenuti Samuel Epstein (Trencsén/Trenčin, zap. Slovačka 1790. - Zagreb 1866.) nije bio u rodu s Josefom, ali je s njim dijelio uvjerenja i angažman. S Josefom je 1843. supotpisao peticiju Saboru, i to „u ime ostalih Židova“. U Zagreb je stigao 1816., živio najprije u gradečkoj jurisdikciji, a kasnije se nastanio u Vlaškoj ulici, gdje postao član, čak i predstojnik tamošnje općine. U početku je bio knjigovođa kod Jacoba Stieglera, a kasnije ugledan trgovac. U Zagrebu su se rodila dvojica njegovih sinova, Jacques i Sigmund. Jacques/Jakov (1822. - Baden kraj Beča 1859.) bio je kao i njegov otac trgovac i poduzetnik, ali se istaknuo javnim i kulturnim radom. Sudjelovao je u ilirskom preporodu, od 1838. bio član Ilirske čitaonice, a 1846. utemeljio je prvu zagrebačku dobrotvornu organizaciju, „Humanitaetsverein“, kasnije „Društvo čovječnosti“. Prema Schwarzu poticaj za to dao mu je rabin Moritz Goldmann.

U duhu ilirskih, ali i reformističkih ideja pridaje Društvu prosvjetnu i kulturnu funkciju. Članovi su bili ugledni građani, među njima ban Josip Jelačić. Godine 1848. Epstein se javlja među utemeljiteljima „Slavjanske lipe“ koja poput praške teži federalizaciji monarhije. Zalagao se za unapređenje trgovine i obrta, prometa i gospodarstva, a 1849. predložio osnutak trgovačko-obrtničke komore, što je ostvareno 1852. Iduće godine izabran je za predsjednika Općine. Prigodom izbora, 19. lipnja 1853., u velikom programskom govoru zalagao za konsolidaciju i razvoj općinskih institucija. U njegovo doba općina moli bečku općinu za pomoć u izgradnji sinagoge (21. rujna 1854.), obrazlažući to rečenicom: «Bogomolje povezuju raspršeni Izrael i karika su onog snažnog lanca koji obuhvaća Izrael.» Za godinu dana odustao je od dužnosti jer nije uspio poravnati spor s ortodoksima.

Od došljaka rođenih uglavom potkraj 18. stoljeća, svoj su trag u povijesti zagrebačke Općine ostavili Abraham/Albert Hertmann i i Mendel Sachs, prvi u Zagrebu od 1820, drugi od 1828. godine. Abraham/Albert Hertmann (Pápa, Veszprém, Mađarska 1796. - Zagreb 1867.) bio je trgovac kožama i aktivan u Društvu Hevra kadiša kojem je bio pročelnik. U njegovo je doba Hevra kupila zemljišta za proširenje groblja kraj Sv. Roka: 1835. i 1844. godine. Ostavio je veliku obitelj, a njegovi potomoci ostali su vjerni kožarstvu. Sa suprugom Johannom/Ivanom Kohn (Mattersdorf 1810. - Zagreb 1907.) s kojom se 1829. vjenčao u Križevcima imao je sedmero djece. Prvijenac i jedinac Josip (1832. - 1920.) naslijedio je oca u poslu, a njega sin Albert. Kćeri su se sve udale za ugledne zagrebačke trgovce, obrtnike ili poduzetnike: Paulina (1837. - 1923.) za trgovca kožama Wolfa Bernsteina, čiji je posao nastavio sin Izidor, dok se njegova kćer udala za graditelja Salomona Benedika. Amalija (1834. - 1902.) udala se za vrlo uspješnog trgovca pokućstva Eduarda Sachsa, čija se reprezentativna zgrada održala u Gundulićevoj ulici, a Fani (1836. - 1919.) za trgovca drvom Filipa/Freivela/Benjamina Deutscha, koji je 1910. dobio plemstvo i predikat Maceljski. Naneti (1839. - 1913.) suprug je bio jedan od najodličnijih draguljara, Josef/Josip Engelsrath, Jozefinin (1840. - 1924.) Moritz/Mavro Hirschl, a Henrietin (1843. - 1916.) Ignatz Israel. Sve su imale brojne potomke koji su se udajama i ženidbama srodili s mnogim obiteljima koje postoje i danas.

I Mendel/Emanuel Sachs, porijeklom iz Prusije, a rođen 1789 . ostavio iz braka sa suprugom Rosalie (1800.), s kojom se vjenčao 1818., brojne potomke, iako je imao dva sina. Poznat i nadasve ugledan bio je prvijenac, liječnik Moritz/Mavro Sachs (Jánosháza 1817. - Rijeka 1888.). Doktorirao je 1846. u Beču i bio prvi Židov iz Zagreba s doktorskom diplomom. Kao liječnik služio je u vojsci bana Josipa Jelačića, s kojim je bio u prijateljskom odnosu, kao i s biskupima Jurjom Haulikom i J. J. Strossmayerom. Bio je gradski i županijski fizik, kasnije zdravstveni savjetnik. Kao član „Sbora zagrebačkih liečnika“ (osnovanog 1845.) sudjelovao je na njegovoj povijesnoj skupštini 1850. kada su postavljena glavna načela organizacije javnog zdravstva i potaknut osnutak medicinskog fakulteta i primaljske škole.

Prvi je predavao sudsku medicinu i higijenu na Pravoslovnom fakultetu. Za zasluge odlikovan je visokim odličjem viteza reda Franje Josipa I., a prvi je Židov koji je postao građaninom grada Zagreba. Bio je predsjednik Općine od 1855. do 1860. i posvetio se jedinstvu zajednice. U njegovo je doba poravnan spor između ortodoksa i reformista. Zaključkom općinske skupštine 30. ožujka 1856. potvrđeno je da u bogoslužju neće biti reformi, početkom 1858. zatvorena je ortodoksna bogomolja, ali i otpušten reformistički rabin Leopold Rockonstein. Njegov brat Eduard (Jánosháza 1817.). oženjen s Amalijom Hertmann, bio je ugledni trgovac pokućstva, a posao je kasnije nastavio njegov sin Josip. Imao je sedmoro djece.

U životu izraelitske općine u prvoj polovini 19. stoljeća spomenute su ličnosti imale različite uloge: dok su se jedni bavili političkim i socijalnim pitanjima, drugi su bili koncentrirani na tradiciju i očuvanje drevnih običaja, braneći se od novotarija, napose u religijskom kultu, što se može tumačiti kao borbu za identitet stvoren introvertnom kulturom getoiziranih zajednica u staroj postojbini. Iako su u to doba u Zagrebu živjeli u dvije jurisdikcije, premještali su se iz jedne u drugu, a podjele začete početkom 1840-ih nisu ih ometale da sudjeluju u životu Općine koja je uglavnom tolerirala secesiju u Vlaškoj ulici. Nije ih to ometalo ni u poslovima, ni izboru bračnih družica i drugova, ni u obiteljskim i prijateljskim vezama. No postojana, izravna ili latentna opozicija, o kojoj ipak postoji dosta dokumetacije, zaslužna je za snažniju profilaciju male vlaškoulične zajednice, kojoj će biti posvećen posebni prikaz.

Za kraj još riječ-dvije o ličnosti kojoj Židovska općina Zagreb zahvaljuje jedinstvenu umjetninu. To je Abraham/Hirsch/Heinrich Neufeld (Kreuz/Krzyż Wielkopolski, Poljska 1811. - Zagreb 1869.) koji se 1839. doselio u Zagreb i nastanio u Vlaškoj ulici. S prvom suprugom Fani Pick imao je sina i kćer, a šest kćeri s drugom, Amalijom Palottom, rabinovom kćeri. Bio je trgovac, ali je imao umjetnički talent. Bio je gabaj (sakupljač prinosa) Hevre i očito pobožan. Vjerojatno mu je stoga 1854. bilo povjereno da oslika naslovnicu upisne knjige Hevra kadiše. Posrijedi je najranija očuvana Hevrina knjiga, koja sadrži njezin statut (32 članka) i imena članova od 1828. godine. Stoga je prvorazredni povijesni izvor, a zahvaljujući Neufeldu umjetnina. Jedna je od rijetkih židovskih iluminiranih knjiga iz 19. stoljeća u Hrvatskoj. Ima status spomenika kulture i pripada najvažnijim artefaktima umjetničke i kulturno-povijesne zbirke Židovske općine Zagreb.