Najava o uprizorenju Haydnove opere 'Armida' u okviru Festivala Kvarner, kao središnjeg događaja rujanskog segmenta festivala, mogla se i prije same premijere pozdraviti iz niz razloga. Za početak, radi se o relativno raritetnom naslovu koji tek posljednjih desetljeća polako i nanovo stupa na lirsku scenu, zajedno o ostalim operama Josepha Haydna. Zatim, radi se o samostalnoj festivalskoj produkciji u koju su uključeni mladi europski glazbenici, a sve u okviru rastućeg glazbenog festivala koji u Opatiji u lipnju i rujnu predstavlja veoma kvalitetne i pomno osmišljene glazbene programe
Opera 'Armida' se već na prvo slušanje otkriva kao zrelo i intrigantno ostvarenje visokog dramskog naboja. Unatoč jako eksploatiranom predlošku ljubavne priče između viteza križara Rinalda i čarobnice Armide na temelju Tassovog spjeva 'Oslobođeni Jeruzalem' koji je poslužio, među ostalim, i Monteverdiju, Handelu, Glucku, Haydnova verzija zaslužuje uzorito mjesto u povijesti klasične opere, što je uostalom zorno i pokazala premijerna izvedba u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner, prije svega svojim glazbenim doprinosima.
Naime, s obzirom na veoma limitirane teatarske mogućnosti Kristalne dvorane (izostanak klasične pozornice i prigodnog svjetla), režijska se intervencija koju potpisuje Gerald Stollwizer može ocijeniti više kao improvizacijska i aproksimativna. No unatoč igranju na razini gledališta, unatoč pokojem nespretnom suvremenijem akcentu dramaturške vizije, režijski okvir se u konačnici ipak nije nametnuo, kako to često danas biva slučaj u operi, kao otežavajući faktor. Zapravo, tamo gdje se režija zadovoljila time da postavi, a ne da ispuni okvir za dramu, u 'Armidi' standardno razvijenu na osovini ljubavi i dužnosti, ispunila je svoju ulogu.
S glazbenog pak gledišta, izvedba je u cjelini djelovala veoma koherentno i usmjereno, pod vodstvom dirigenta Michaela Fendrea. Orkestar Purpur, sastavljen mahom od mlađih glazbenika pod mentorstvom članova Bečke i Berlinske filharmonije, pokazao se na visini zadatka, s finom ravnotežom među svim sekcijama te s dovoljno fleksibilnosti, podatnosti i preciznosti za ocrtavanje glazbene drame.
Mladi pjevači, izabrani na audicijama u Londonu, Parizu, Beču, mahom su se iskazali kao dobri interpreti. Posebice valja istaknuti mladu sopranisticu Pauline Texier u ulozi Zelmire s iznimno ugodnom legato frazom te tenora Davida Tricoua kao Ubalda, glumački angažiranog pjevača kultiviranog, rafiniranog i stilski odmjerenog tona. Upravo je taj element donekle i izostao kod nesumnjivo talentiranog, no odveć nestrpljivog tenora Martina Piskorskog u glavnoj ulozi Rinalda, dok je Charlotte Dellion kao Armida pokazala ipak nešto više vokalne discipline.
Tenor Konstantinos Klironomos (Clotarco) te bariton Marcell Attila Krokovay (Idreno) također su se pokazali kao posve primjerni izbori.
Ne samo zbog nešto odvažnijeg repertoarnog izbora, već i zbog sasvim respektabilne razine muziciranja na svim razinama, zbog predanosti i profesionalnosti, kvarnerska izvedba je u domaćem, uglavnom neveselom kontekstu opernih produkcija, iznimno dobrodošli iskorak i obećavajući zalog za nadolazeća izdanja festivala Kvarner.
Druga izvedba opere zakazana je 7. rujna, u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji.
