IZLOŽBA PLAKATA U MSU

Od probodenih Disneyjevih junaka do angažiranih političkih poruka

03.08.2012 u 07:15

Bionic
Reading

Na svijetu nema mnogo galerija namijenjenih afirmaciji suvremene umjetnosti koje u svom nazivu imaju negaciju. Upravo jedna takva NO galerija posebnost je zagrebačkog MSU-a, smještena uz dvoranu Gorgona i namijenjena održavanju manjih izložbi. U tom prostoru trenutačno se predstavlja izbor kustosice Kristine Bonjeković Stojković iz Zbirke plakata MSU-a pod nazivom 'Ideje za plakat' sa 11 umjetnika i 39 plakata. Izloženi plakati rađeni su za kazališne predstave, izložbe i koncerte, a većinom su rađeni u tehnici sitotiska na papiru

Kroz djela naših poznatijih umjetnika i dizajnera izložba daje kratak povijesni pregled od druge polovice 20. do početka 21. stoljeća, a izbor kustosice Bonjeković Stojković pokazuje autorski plakat koji, bez obzira na vrijeme u kojem je nastao, djeluje maštovito, zaigrano, poletno i čije poruke i danas odišu svježinom. To se posebno odnosi na crno-bijele plakate nastale 70-ih godina prošlog stoljeća, na kojima su prisutni društveni angažman i aktivističke poruke poput dvaju plakata Dalibora Martinisa iz 1973. 'Zakaj niš ne igra u kinima?', na kojem to pitanje biva vizualizirano poderanom filmskom vrpcom, i 'Zakaj je Zagreb zmazan?'.

Gorki Žuvela na plakat za Marinkovićevu 'Gloriju' za Narodno kazalište u Splitu stavlja provokativnu izjavu 'Ako u Splitu nema kazališta tada nije potreban ni kazališni plakat', koju su potpisale nadležne osobe, čime autor zbunjuje gledatelja te ističe svoj antidizajnerski stav. Boris Bućan 1977. radi plakat za 'SOS za baštinu Zagreb' s fotomontažom savijenog desnog tornja zagrebačke katedrale, a za predstavu 'Vodvilj' Ivana Kušana upućuje poruku redatelju predstave da neće napraviti dizajn plakata jer je na predstavi prepoznao svoju nastavnicu povijesti Magdu koja ga je kaznila zabranom odlaska na WC u trajanju od mjesec dana.

Unatoč tome što su na izložbi predstavljeni radovi Mirka Ilića i Borisa Ljubičića, Bućan je sa 14 radova najzastupljeniji autor. Njegovi radovi sadržajno su raznoliki, a građeni su od fotografija, fotomontaža, kolaža te poznatih likova iz animiranih filmova i stripova. Primjerice, na crnohumornom plakatu za 8. salon mladih iz 1976. Bućan prikazuje crtane junake Walta Disneyja ubijene nožem poigravajući se dobrim ukusom i odgojem publike.

Posebno je zanimljiv Bućanov plakat iz 1977. za izložbu posvećenu urbanističkom projektu novozagrebačkog naselja Dugave s preslikom Odluke o kućnom redu iz 1972. godine. Taj dokument jednog vremena posebno je zanimljivo čitati danas kada se neka pravila ponašanja čine besmislenima, poput dopuštenja držanja u stanovima ptica pjevica i jedne mačke, a zabrane držanja svinja, ovaca, koza, kunića i teleće stoke.

Najstariji rad na izložbi djelo je Mihajla Arsovskog iz 1967. za izložbu slikara Marina Tartaglije. Arsovski je poznat po svom nekonvencionalnom radu za zagrebački Teatar ITD, a utemeljio je i Zgraf, najznačajniju međunarodnu izložbu grafičkog dizajna kod nas. Razvio je vlastiti vizualni jezik u kojem su tipografija, kolaž i citat bili temeljni elementi u dizajnu plakata, a osim toga, njegovim su plakatima svojstveni rebusi i slagalice od suglasnika i samoglasnika koji stvaraju optičko-jezične kompozicije te zahtijevaju pozornost i mentalni napor gledatelja u iščitavanju informacije s plakata.

Na izložbu je uvršteno i antologijsko djelo naše konceptualne umjetnosti, plakat Gorana Trbuljaka iz 1973. godine za njegovu samostalnu izložbu u tadašnjoj Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu. Na plakatu je fotografija ulaza galerije i statement umjetnika: 'Činjenica da je nekome dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti pokazano.'

Primjere autoironije nalazimo i na plakatu Mladena Stilinovića za vlastitu izložbu. Naime, njegov plakat iz 1980. zapravo je društveni komentar na ulogu i status umjetnika u društvu, a plakat se sastoji od fotografije Stilinovićevog lica sa zalijepljenih 100 dinara na čelu i natpisom 'Pjevaj!'

Boris Ljubičić prisutan je s nekoliko radova, a njegov rad 'Helvetica Now' iz 2008. godine najmlađi je rad na izložbi. Na tom plakatu Ljubičić se služi strategijom 'prekrojavanja' pa tako, u povodu 50. godišnjice tipografije helvetica, koristi modificiranu fotografiju poznatog švicarskog džepnog nožića.

Među začudne radove koji neočekivano uvode svakodnevne predmete u oblikovanje plakata te stvaraju neobične efekte spada plakat Alije Hefizovića iz 1979. za bijenale industrijskog oblikovanja 'BIO 8' na kojem rasklopljena WC daska predstavlja broj 8. Odabir povijesnih i značenjski bogatih slika ili simbola te poigravanje s njima kroz promjenu konteksta karakteristično je za rad Mirka Ilića. Tako primjerice za Shakespeareovu dramu 'Julije Cezar' postavlja Cezarovu bistu pred snajperski nišan.

Izloženi radovi pokazuju, manje ili više duhovito, da plakat nije namijenjen isključivo prenošenju informacija - što, gdje i kada - već da su to autorska djela sa stavom, u kojima ima humora, ironije, satire, karikature. Pritom se autori služe različitim strategijama da bi istaknuli određene ideje poput povezivanja 'nespojivih' elemenata, doslovnom upotrebom riječi ili zamjenom uobičajenih slika i pojmova.

Svaki od izloženih plakata posjeduje ono što se zove dodatna vrijednost i traže aktivnog promatrača, a većina od njih posjeduje dosjetku, 'catch' ili 'klik' zbog kojeg su nam određene ideje jasnije. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi plakat Bućan, Trbuljak, Žuvela i Ljubičić napravili za svoju trenutačnu grupnu izložbu u NO galeriji zagrebačkog MSU-a otvorenu do kraja kolovoza.