Kulturmiks GRUPA ABS U GRETI

Kako se odvijala akcija promjene imena Trga maršala Tita

  • Autor: N. K.
  • 31.5.2012 15:38:08
  • 31.5.2012 11:37:25

Početkom lipnja, u zagrebačkoj galeriji Greta bit će predstavljene dvije umjetničke akcije Grupe ABS: Akcija preimenovanja Trga Maršala Tita u Trg anonimnog umjetnika i akcija redizajna plakata aktualne izložbe 'Apstrakcija: modernizam i suvremenost' u zagrebačkim Klovićevim dvorima

Akcije će biti predstavljene video dokumentacijom, a treba spomenuti kako je akcija preimenovanja Trga Maršala Tita u Trg anonimnog umjetnika dobila i zapaženu reakciju domaćih medija. U jednim dnevnim novinama ta je intervencija pogrešno atribuirana anonimnom umjetniku, a u dijelu medija autori čak nisu ni spomenuti. No izložbom u Greti postat će jasno tko stoji iza spomenutog 'ekscesa'.

Grupa ABS poznata je u domaćem umjetničkom prostoru već nekoliko godina, a čine je tri diplomirana slikara sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti: Alan Alebić (1976), Ivica Blažić (1975) i Ivan Skvrce (1980). Naziv grupe potječe od početnih slova njihovih prezimena, a trenutačno sva trojica završavaju magistarski studij na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Grupa ABS dosad je imala nekoliko zapaženih izložbi i akcija među kojima treba istaknuti samostalne izložbe u zagrebačkom MSU-u, Muzeju savremene umetnosti u Novom Sadu i Galeriji SIZ u Rijeci, zatim akciju podrške Nives Celzijus te dva performansa posvećena preminulom bardu hrvatske vizualne umjetnosti, Tomislavu Gotovcu. Jedan od tih performansa izveden je na Gotovčevom grobu tri dana nakon sahrane, a drugi tijekom Venecijanskog bijenala 2011. ABS je 2008. dobio godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najboljeg mladog umjetnika, a s njima smo razgovarali uoči nove zagrebačke izložbe.

Na koji način ćete u Greti predstaviti vaše dvije najnovije umjetničke akcije: ABS-ova klasna borba u Klovićevim dvorima te projekt preimenovanja Trga Maršala Tita u Trg Anonimnog umjetnika?

Kroz umjetničke akcije predstavit ćemo kroz video radove i to na način da ćemo organizirati dvije izložbe u dva dana.

Sama akcija preimenovanja Trga Maršala Tita u medijima je krivo atribuirana, odnosno, pripisana je anonimnom umjetniku. Kako gledate na takve interpretacije?

ABS takve interpretacije ne smatra pogreškom, s obzirom da je naša intencija i bila da se akcija u početnoj fazi odigra u anonimnosti. To potvrđuje i činjenica da za akciju u kojoj smo pod okriljem noći, sa 3. na 4. svibnja, preimenovali navedeni trg, od gradskih vlasti nismo tražili odobrenje. Ono što nas je začudilo bila je situacija na prosvjedu inicijative 'Krug za trg' u subotu 5. svibnja na samom Trgu Maršala Tita.

Naime, tabla s natpisom Trg Anonimnog umjetnika i dalje je označavala mjesto naziva tog trga, a mi, članovi grupe ABS, inkorporirali smo se u prosvjednike na način da smo nosili tri ploče s identičnim sadržajem: Trg Anonimnog umjetnika. Čak nas je i govornik na skupu, Ivan Zvonimir Čičak, s pozornice javno apostrofirao kao tri mladića koja su prošle noći promijenila naziv trga.

Nakon toga, nitko od pripadnika vlasti nam nije prišao i pitao jesmo li to učinili i zašto smo to učinili? Naš čin je, jedino od strane bivšeg SDP-ovog ministra Ivice Pančića, u medijima tretiran kao vandalizam koji je dokaz urušavanja ove države. Nakon što je u Novom listu, u ponedjeljak 7. svibnja 2012., objavljen članak o Trgu Anonimnog umjetnika uslijedila je reakcija gradskih vlasti te su vraćene sve četiri službene ploče sa starim imenom trga. Znači, tri dana je trg bio preimenovan bez da je itko prepoznao ABS-ov rukopis.

Iskrivljuju li takve pogreške percepciju vašeg rada?

Ne. ABS-ova namjera je i bila da osluškujemo reakcije javnosti u odnosu na novi naziv trga i da mapiramo odnos prema vlastitom umjetničkom naslijeđu čiji je ključni protagonist upravo navedeni anonimni umjetnik. U toj početnoj fazi naprosto nismo htjeli preagresivno obojiti mišljenje javnosti time da kažemo o čemu se radi i tko je autor ove akcije. Kao što smo vidjeli u reakcijama, nitko od novinara nije znao tko je anonimni umjetnik.

Zapitali smo se što bi se dogodilo da smo na ime Trga napisali imena Ede Murtića, Dušana Džamonje, Ivana Meštrovića ili Vlaha Bukovca? Bi li  tada javnost prepoznala o kojoj osobi i o kojoj umjetničkoj praksi se zapravo radi? Za ABS je takva reakcija javnosti bila iznimno simptomatična, i u krajnjem slučaju, važna za ovu akciju. Predstavljanjem ovog projekta na izložbi u galeriji Greta javnosti će biti posve jasno tko su protagonisti ove akcije. Ono što međutim po ABS-u ostaje i dalje otvoreno jest kompleksno pitanje o autorstvu same akcije.

Tko je zapravo Anonimni umjetnik i zašto ste mu posvetili naziv trga?

Između mnogih anonimnih umjetnika koji su djelovali od prethistorije pa do danas, jedan od važnijih je Goran Trbuljak, ključni umjetnik našeg kulturnog prostora pa i šire. Nažalost, njegova pozicija ključnog umjetnika za našu sredinu izvedena je preko globalnog umjetničkog konteksta jer su, to je pokazala i ova naša akcija, takav umjetnik, njegova umjetnička praksa te značenja i vrijednosti te prakse, lokalnoj sredini nespoznati i nepotrebni. To se pogotovo vidi u njegovoj marginaliziranoj poziciji unutar visoko obrazovnog umjetničkog sustava.

Naime, naši kolege, pogotovo oni koji predaju na umjetničkim akademijama sukobljavaju se s našom tezom o marginalizaciji Anonimnog umjetnika u vlastitoj sredini. ABS izvodi ovu akciju iz stava da se umjetnikom postaje, a ne rađa. Upravo zato ABS smatra da su vrijednosti Trbuljankove umjetničke prakse one na kojima danas trebaju počivati temelji umjetničke i visokoobrazovne umjetničke politike te stoga ovom akcijom želi da se Trbuljaku za života potvrdi pun značenjski diskurs njegova rada. Ponudili smo svog favorita za naziv trga koji je u permanentnom žarištu sukoba domaće političke ljevice i desnice, odnosno, živu osobu po kojoj bi trg nosio ime, jednako kao što su bili živi i car Franjo Josip, Aleksandar Karađorđević i maršal Tito kada je trg nosio njihova imena.

To povijesno detroniziranje i uspostavljanje jakih subjekata želimo dokinuti subjektom koji se kroz epohu nove umjetničke prakse zajedno sa svojim kolegama i obračunao s mehanizmima uspostavljanja estetskih i političkih režima navedenih vladara i njihovih društvenih uređenja. Također, kroz činjenicu da Goran Trbuljak radi na filmskoj akademiji, dakle na samom Trgu maršala Tita, željeli smo ukazati da postoje vrijednosti ovdje i sada te da se sadašnjost ne mora graditi na mitovima proizvedenim u procesu identifikacije s prošlošću koja treba postati i budućnost.

U tom kontekstu ABS-ova akcija zaista izgleda nadrealno. Zamislite Trbuljaka da ide svaki dan na posao na Trg Anonimnog umjetnika. Kako bi taj trg izgledao za njega, za marginalnu manjinu koja poznaje njegov rad? Kakve bi sve to posljedice moglo izazvati u našem društvu koje na deklarativnoj razini stalno zaziva klasnu borbu, ali je međutim kroz društvene aparatuse trajno guši. U odnosu na takvo stanje stvari ABS se ovom akcijom želi emancipirati od uvjerenja da moramo biti strpljivi i pristajati na post festum evaluacije vlastite karijere.

Vaš drugi projekt izveden je kao reakcija na izložbu 'Apstrakcija: Modernizam i suvremenost' koja još traje u Klovićevim dvorima. Napravili ste svoje dvije verzije plakata izložbe koje ste zatim prelijepili preko službenog plakata. Što vas je isprovociralo na taj čin?

Tu se radi o čistoj klasnoj borbi. Navedenu izložbu smatramo samo jednom u nizu od diplomatskih izložbi kojom se kroz konstrukciju povijesno odgovornog odnosa neoavangardnih i postavangardnih umjetničkih praksi pokušava naš svijet umjetnosti smjestiti u univerzalni globalni kontekst. Takav politički zahvat redovito isključuje umjetničke prakse kao što je naša koja se također bavi kulturnim nasljeđem, ali se percipira kao regresivna nazadna umjetnost. U čemu je ABS-ov problem s ovom izložbom? Kao prvo, ključ po kojem su odabrana djela između starog i novog, odabrani su dominantno po morfološkim estetskim i medijskim odrednicama, a ne po njihovim društvenim funkcijama.

Drugim riječima, izbor radova trebao je pokazati postojanje kontinuiteta hrvatske povijesti umjetnosti, iako autorice izložbe u popratnim tekstovima u katalogu izložbe tvrde suprotno. Demantira ih način odabira i predstavljanja djela, postav izložbe te posebice vizualni identitet plakata i kataloga. Takvim kriterijem ukida se diskurs djela i dokida se značenje prakse umjetnika mlađe generacije. Formom izložbe na reprezentativnom izlagačkom mjestu uvlači ih se u klasičnu narativnu kunsthistoričarsku formu kojom se prešućuje činjenica da su David Maljković, Zlatko Kopljar, Igor Eškinja i ostali zapravo naturalizirani hrvatski umjetnici. Njihov međunarodni uspjeh na koji se pozivaju autorice nije produkt ovog sistema umjetnosti već iznimnih napora samih autora. Iz ovakvog stanja stvari, ABS autorima mlađe generacije, koji participiraju na samoj izložbi i čiji rad iznimno cijenimo, zamjera pristanak na kolaboracijski oblik suradnje u baš takvom obliku izložbe. Naša akcija izvedena je kao pokušaj uspostavljanja otpora na mjestu koje smatramo bitnim.

Kroz parazitsku intervenciju u vizualni propagandni sistem identiteta izložbe željeli smo učiniti vidljivom manipulativni karakter kustoske i kunsthistoričarske prakse našeg svijeta umjetnosti. Zato naš čin i ne vidimo kao primitivni otpor, neslaganje, kritiku, pljuvanje, omalovažavanje, uvrijeđenost nesudjelovanjem na izložbi, već kao drugostupanjsko djelovanje koje na površinu izvlači i pokazuje manipulativni karakter još uvijek dominantnog modernističkog pogleda na umjetnost i modernističkog poimanja kontinuiteta i napretka.

Prije nekoliko godina dali ste svojom slikom podršku Nives Celzius. Nije li opasno za ozbiljnu, odnosno, osviještenu umjetnost ulaziti u polje estrade? Kakve su bile reakcije na vaš čin?

Krajnje simptomatične, jer se pokazalo da osim mainstream i akademskih krugova čak i novinari alternativne kultne HRT-ove emisije 'Transfer', nisu shvaćali da sam život, pa makar i u obliku pin-up djevojke može postati umjetnički faktor. Prema našem mišljenju, radilo se o tipičnom nerazumijevanju činjenice da između uvođenja Nives Celzius i komada platna i boje u polje umjetnosti nema nikakve razlike, osim u diskurzivnom okviru razumijevanja.

Ako se složimo da ono što bismo nazvali suvremenom umjetničkom scenom postoji kod nas, što je to što vas frustrira na domaćoj suvremeno-umjetničkoj sceni?

Stvari su mnogo složenije od samog priznavanja postojanja osjećaja frustracije. Uostalom, ta frustracija domaćom likovnom scenom nije ABS-ov umjetnički specifikum, već proizvod aktualnog historijskog trenutka. Mi pripadamo generaciji koja je prolazila kroz permanentne političke pronevjere i prevare. Više puta smo mijenjali valutu, državna obilježja, oblike uređenja, novčanice. Sada na pragu ulaska u novi oblik nadnacionalnog društvenog uređenja, koji naši političari opisuju terminima biblijske obećane zemlje, sve navedene promjene izvodimo ponovo. Upravo zato naša praksa poprima formu čiste frustracije. Naprotiv, reakcije publike, stručne javnosti, naših kolega i s ljevice i s desnice često su obojene i puno gorim komentarima, jer ne shvaćaju gdje je ishodište našeg nepriznavanja legitimiteta postojanja autonomije umjetnosti i umjetničke prakse kao specifične likovnosti.

196397,196373,195194,194237

Možete li nam otkriti što pripremate nakon izložbe u Greti?

Između ostalog izdvojili bismo projekt u kojem apliciramo na magisteriju na ljubljanskoj Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje. Radi se o ABS-ovoj emancipaciji u kontekstu umjetničkog obrazovanja, to jest, o zahtjevu da sva tri člana ABS-a magistriraju s temom Grupa ABS i da nam se dodijeli grupna diploma.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još