Kulturmiks SLIMOVO BLAGO

Muzej najbogatijeg Zemljanina

Za najbogatijeg čovjeka na svijetu Carlosa Slima, teškog 74 milijarde dolara, kritičari kažu da je kao skupljač umjetnina impulzivni lovac na jeftino blago, a ne esteta, da ga više zanima količina nego kvaliteta, da mu je važniji veliki muzej od značajnog muzeja. I da baš nije takav filantrop kakvim se prikazuje. Ipak, nova zgrada Muzeja Soumaya koju je financirala njegova zaklada trenutačno je projekt o kojem se najviše govori u Mexico Cityju

Kada je Shakira nedavno odlučila posjetiti najnoviji Muzej Soumaya u Mexico Cityju, osobno ju je dočekao njegov osnivač i financijer Carlos Slim Helú da joj pokaže Rodenova 'Mislioca'. Za pop divu je to bila iznimna čast, a za najbogatijeg čovjeka na svijetu očito zadovoljstvo da može pokazati i promovirati muzejsku zgradu vrijednu 70 milijuna dolara, o kojoj se trenutačno najviše govori u svjetskim umjetničkim krugovima.

Djelo meksičkog arhitekta, Slimovog zeta Fernanda Romera iz arhitektonske tvrtke LAR, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a kao što je nekoć davno mogulski car Šah Džahan izgradio čuveni Taj Mahal u spomen na rano preminulu ženu Mumtaz, tako je telekomunikacijski car Slim podigao novu avangardnu ljepoticu u sjećanje na suprugu Soumayu Domit, preminulu 1999. od zatajenja bubrega.

Na 6.000 četvornih metara prostora i šest katova nove zgrade Muzeja, kojeg je Slimova zaklada osnovala 1994., udomila je kolekcionarevu drugu najveću zbirku Rodenovih skulptura izvan Francuske (najveću u privatnim rukama) i dio od 70.000 umjetničkih djela iz njegove eklektične zbirke procijenjene na 750 milijuna dolara, među ostalima, platna i murale Diega Rivere i Davida Alfara Siqueirosa, Picassa, Miróa, Van Gogha, Botera, Matissea, El Greca, Da Vincija i Toulouse-Lautreca.

vancouversun.com
Muzej Soumaya
Zgrada je asimetričnog oblika, poput kobilice kakvog tankera, trapeza u pokretu ili goleme gljive u Magrittovoj maniri, popločena sa 16.000 heksagonalnih aluminijskih pločica koje reflektiraju sunčevo svjetlo, dok joj je unutrašnjost poput bijele puževe kućice, što pomalo podsjeća na njujorški Gugenheim. Ta zgrada-skulptura, umjetničko djelo za sebe, nova paradigma – kako je već opisuju kritičari - u povijesti meksičke i svjetske arhitekture, spustila se usred nekadašnje sumorne industrijske četvrti ovoga mega-grada iz četrdesetih godina prošloga stoljeća, kojoj Slim i drugi poput njega žele vratiti dušu.

Osim toga, Mexico City je poznat samo po muralima Diega Rivere i kući-muzeju Fride Kahlo, te bi Museo Soumaya trebao biti kuća umjetnosti vrijedna međunarodne pozornosti. Zbog toga je na svečanom otvaranju bio nazočan i predsjednik Meksika Felipe Calderón i Gabriel García Márquez, Larry King (Slim je bio posljednji gost u njegovu showu) i britanski financijaš Sir Evelyn de Rothschild (o čemu je izvijestio i tportal), a kroz njega, uz besplatan ulaz, dnevno prolazi rijeka od 30.000 turista i domaćih posjetitelja. I ne samo zbog toga, dakako. Broj jedan na Forbesovoj listi najbogatijih milijardera, Carlos Slim je vlasnik svakog kaktusa u Meksiku, kažu njegovi sunarodnjaci, od kojih milijuni žive ispod granice siromaštva. U prošloj je godini vrijednost njegova carstva porasla za više od trećine, dosegavši 74 milijarde dolara, čime je za 18 milijardi povećao prednost pred Billom Gatesom, pa je 71-godišnji sin libanonskog imigranta doista ostvario meksičku verziju američkog sna.

Slimov otac Jusuf, kasnije preimenovan u Juliana, stigao je u Meksiko početkom prošloga stoljeća i 1911. otvorio trgovinu mješovite robe Zvijezda Istoka. Iz Meksičke revolucije je izašao živ i jako bogat, kupujući budzašto trgovine onih koji su bježali pred revolucionarima, a sin Carlos je slijedio isti način gomilanja bogatstva, kupujući jeftino kompanije koje bi kasnije pretvarao u profitabilne monopole. Tako je 1982. iskoristio opću paniku zbog nacionaliziranja meksičkih banaka i za siću (čak za samo 5 posto vrijednosti) pokupovao brdo tvrtki, čija se vrijednost danas mjeri milijardama dolara. I kao što se njegova umjetnička zbirka sastoji od Tintoretta do Rubensa, od Miroa do Diege, od srednjovjekovnih relikvija do zbirki španjolskog novca, tako je i njegov poslovni imperij Grupo Carso eklektična nakupina svega i svačega, od telekomunikacijskih tvrtki Telmex i Telcel, trgovina duhana, restorana, hotela i ljekarni, do građevinskih firmi, naftnih bušotina, aviokompanija i meksičkog dijela američkog maloprodajnog lanca Sears. Vlasnik je čak velikog paketa dionica The New York Timesa, odlično je umrežen s meksičkim političkim vrhom.

Sipa
Carlos Slim
Kritičari kažu da je Slim kao skupljač umjetnina prije impulzivni lovac na jeftino blago, nego estet, da ga više zanima količina, nego kvaliteta, da mu je važniji veliki muzej od značajnog muzeja. I da baš nije takav filantrop kakvim se prikazuje, navodeći primjer od prošle godine kada je Slim glatko odbio prijedlog grupe milijardera predvođene Warrenom Buffettom i Billom Gatesom da se svatko od njih odrekne pola svoga bogatstva, čime bi se skupilo 150 milijardi za programe i pomoć siromašnima. Njegova umjetnička Zaklada će doduše financirati hladni pogon i programsku djelatnost Muzeja, ali neki sada podsjećaju da je i Muzej samo dio mnogo veće igre, poslovnog kompleksa vrijednog 800 milijuna dolara koji će ubrzo niknuti oko te arhitektonske ljepotice, a uključivat će Slimove tvrtke, od Sanbornsa, njegova lanca restorana i knjižara, do banke Inbursa i iShopa, distributera Applea, u koji je Slim uložio velike investicije. On priznaje da je riječ o komercijalnom pothvatu, ali naglašava da je to ‘društveni kapital’ Meksika i njegov poklon gradu.

A na tom projektu, kao i svima ostalima u koncernu Grupo Carso, prvenstveno će raditi njegova tri sina i tri kćeri sa zetovima. Fernandu Romeru očito je dodijeljena arhitektura, jer je on autor većine Slimovih projekata. Jedni ga smatraju wunderkindom, jer 39-godišnjak iza sebe ima već pet knjiga, predavanja na značajnim sveučilištima, niz projekata, ured u New Yorku i 21 međunarodnu nagradu, drugi pak, naravno, ne bez zlobe, tvrde da trenutno najpoznatiji i najuspješniji latinoamerički arhitekt to sigurno ne bi bio da nije dio Slimova klana. Na takve primjedbe o nepotizmu Romero, uvijek u pratnji osobnog čuvara, odgovara da mu ni punac nije mogao pomoći kada je sa 25 godina surađivao s nizozemskim arhitektonskim genijem Remmentom Koolhaasom.

No to ne znači da Carlos Slim nema uvijek zadnju, kada je riječ o projektima koje on financira. Iako je Romero želio da fasada muzeja bude staklena, punac Slim se, zbog smanjenja troškova, odlučio za aluminijske pločice iz vlastite tvornice. Tajna bogatstva je uvijek bila u štednji.

Otvorenje muzeja Soumaya
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još