Od svih debitanata na ovogodišnjem Festivalu, ipak se s najvećom pozornošću očekivao film Ivana Gorana Viteza. Taj kontroverzni i politički i socijalno svjesni autor u svojoj je kratkometražnoj kinematografiji te televizijskim serijama 'Bitange i princeze' i 'Zakon!' iskazivao anarhoidni smisao za humor, političku nekorektnost, ali i društvenu kritičnost te nerijetku fascinaciju poetikom 'trasha' i 'campa'. U 'Šumi summarum' nije iznevjerio očekivanja.

Riječ je o filmu koji šira publika vjerojatno neće voljeti, ali će si svakako priskrbiti određeni krug obožavatelja, a hrvatskoj kinematografiji pomalo ogrezloj o sličnu autorsku žanrovsku poetiku osigurati dodatno provjetravanje.

'Šuma summarum' iznimno je slojevit film, i to na način srpskoga hita 'Život i smrt porno bande'. Žanrovski i metažanrovski obrasci, češanje o 'camp' i 'trash' Vitezu trebaju kako bi nam pametno podvalio jedan od politički i društveno najznačajnijih domaćih naslova u posljednjih nekoliko godina.

Skupina djelatnika hrvatske reklamne agencije, prevođena novim nizozemskim vlasnikom, odlazi na 'team building' vikend, a stvari kreću po zlu, ne slučajnim nizom bizarnosti, nego iskazivanjem prave prirode pojedinaca i njihovih međusobnih odnosa. A onda Vitez u svoj iznimni 'čušpajz' trpa sljedeće sastojke: sat prirode i društva, bahate Europljane koji će nas dovesti u red puštajući nas da se pobijemo, smrt je dodatak otpremnini zbog otkaza, militantni feminizam, pornografiju, pedofiliju, latentni homoseksualizam… Vitezova šuma tako postaje hrvatsko lice i naličje, Zapad stvara okvire za uskrsnuće balkanskih zloduha. Zvuči vam poznato?! Tko preživi, pričat će, a preživljavanje bi bilo olakšano da je Vitez malo skratio film izbacivanjem pokoje nepotrebne epizode.

I Dan Oki, redatelj i scenarist drugog viđenog filma, 'Predstava', na neki je način debitant. Taj poznati eksperimentator bio je u New Yorku u vrijeme terorističkog napada i snimio zanimljiv dokumentarni materijal. Te dokumentarne snimke Oki u 'split-screenovima' ubacuje u igranu priču o splitskoj kazališnoj skupini koja u New York stiže dan prije napada. Kaos na njujorškim ulicama prati kaos u njihovim međusobnim odnosima, uskoro i igrani dijelovi bivaju pretočeni u 'split-screen' format. Sasvim podnošljiv film, no dramaturški nategnut. Za okorjeloga eksperimentatora čisti 'mainstream', problem je što su dokumentarni snimci začeli igranu formu.