KulTurist

'ZAGREBAČKE PRIČE' I 'BLIZINE'

Nemaštovit prikaz Zagreba i egzistencijalističko prenemaganje

Forma omnibusa, svojedobno vrlo omiljena među takozvanim art-filmašima, i u hrvatskoj kinematografiji ima ne preveliku, ali značajnu reputaciju, pa su 'Zagrebačke priče', devet kratkih filmova koje potpisuju autori mlađe i srednje generacije, željno iščekivane. Čekanje se, međutim, ovaj put nije isplatilo

Omnibusima su u povijesti filma vrlo često pridavane svojevrsne manifestne značajke, pa ako dijelovi filma i nisu bili u nekoj stilskoj ili formalnoj, čak ni tematskoj vezi, onda su ih barem povezivala velika filmska imena. Od svega toga u 'Zagrebačkim pričama' prisutna je tek zajednička filmska kulisa hrvatske metropole, a čak i kad se pojedini dijelovi filma naizgled povežu, na izvedbenoj razini se raziđu.

Iz ne pretjerano kreativnih autorskih doprinosa izdvajamo 'Film Gorana Odvorčića i Matije Klukovića za Asju Jovanović i Andreu Rumenjak', stilski isprofiliranu priču o majci koja napušta svoju kćer i 'Žuti mjesec' Zvonimira Jurića, ponajprije zbog sjajnih uloga Lane Barić i Marije Škaričić. Ne mislimo da bi prikaz Zagreba trebao slijediti razgledničku kaptolsko-gornjogradsku poetiku, no potpuno je nemaštovito, socijalno lažno angažirano i nadasve stereotipno koherenciju zagrebačke svakodnevice svesti na nasilje, navijače i Rome koji kopaju po smeću.

pulafilmfestival.hr
'Blizine'
Nešto bolji dojam ostavio je film 'Blizine' cijenjenog eksperimentalnog autora Zdravka Mustaća. Projekt je na državnom natječaju dobio prolaz u eksperimentalnoj kategoriji, ali ga je Mustać odlučio pretočiti u svoj dugometražni debi, a odluka umjetničkog ravnatelja festivala Zlatka Vidačkovića o uvrštavanju u program svakako se može smatrati ekstravagantnom. 'Blizine' su intimistička drama o muškarcu i slijepoj ženi zatočenima u pokvarenom liftu.

U nešto manje od sat i pol trajanja filma dvoje jedinih likova prolaze kroz različite faze svojih odnosa, otkrivajući i poneku tajnu iz vanjskoga svijeta. Dobra strana je u Mustaćevoj nakani da snimi ovakav film, a vrlo dobar posao odradio je snimatelj Boris Poljak. Nažalost, ubrzo postaje jasno da Mustać nije scenaristički kalibar koji bi zadanu formu popunio pa dijalozi, smušena mješavina govora ulice i egzistencijalističkoga prenemaganja, vrlo brzo postaju iritantni. U svemu su mu odmogle i neuvjerljive glumačke izvedbe Anice Kovačević i Damira Klemenića.

Video

 | Još videa
Anketa  
Koji vam je najdraži i najzanimljiviji festival?