Kako tvrdi knjižica izdana uz premijeru 'Carmine burane' na 55. Splitskom ljetu, 'Youri Vamos pripada rijetkim europskim koreografima koji odlučno nastavljaju tradiciju cjelovečernjeg baleta.' Tu tradiciju održava prije svega kao direktor baleta Deutsche Oper am Rein u Dusserdolfu i Duisburgu, no od 2006. Youri Vamos ime je dobro poznato i našoj publici. Suradnje sa splitskim i zagrebačkim ansamblom donijele su mu simpatije publike, a 'Carmina burana' njegova je treća suradnja u Splitu. Neki njegov stil nazivaju neoklasičnim, u nedavnom izdanu 'Povijesti baleta 20. stoljeća' zaveden je kao 'vjerojatno najbolji koreograf-pripovjedač našeg doba', dok on sam najviše drži do plesa kao univerzalnog sredstva komunikacije među ljudima.

Prije svega, jeste li zadovoljni izvedbom 'Carmine burane' na Prokurativama?

Vidite, ja nikad nisam posve zadovoljan (smijeh). No ozbiljno govoreći, mogu reći da sam veoma zadovoljan. Istina, zbog televizijskih kamera posvuda izvedba je bila malo ometena, ali s druge strane, upravo zbog toga predstava je dobila novo, široko gledateljstvo. Što je, naravno, jako dobra promocija za cijeli festival. Vidio sam nekoliko kadrova na TV kamerama koji su mi veoma dobro izgledali. Orkestar je bio veoma dobar, plesači su također bili dobri.

Ovo vam je treći put da radite sa splitskim ansamblom? Kakva su vaša iskustva?

Želio bih vam reći jednu stvar. Kada radim bilo gdje u Europi, ili čak u Australiji, i kad kažem da nastupam redovito u Splitu, svi se odmah oduševe. Čak i ako nikad nisu posjetili Split. To je sjajna stvar i uvijek se ugodno iznenadim. Svi znaju da je ovo prelijep grad, ili su ga sami posjetili, ili su im pričali o njemu. Stoga sam ponosan što radim ovdje.

Vaš koreografski pristup često su opisivali kao neoklasični ili eklektični. Umjesto etiketa, koje mogu značiti sve i svašta, biste li nam opisali kako ste pristupili uprizorenju 'Carmine burane'?

Prije svega, morate pomno slušati glazbu. Glazba je ta koja vam daje ideje, pustite tijelo da improvizira i onda vidite sto iz toga proizlazi. Naravno, nakon tog dijela dolazi i niz intelektualnih promišljanja. Tada otprilike znate sto želite raditi, ali glazba mora biti ta osnova koja daje kreativnu slobodu. Zapravo, iz te slobode postavljam koreografiju, a ta se koreografija mora poklopiti s glazbom i ambijentom. Ako se ne poklopi, mislim da predstava ne može biti uspješna.

Ako ćemo suditi po publici, ostvarili ste uspjeh?

Ako oni osjete iste stvari koje sam i ja osjetio kada sam pristupio ovom djelu, onda je to svakako uspjeh. Pokret je univerzalno sredstvo komuniciranja, univerzalni jezik. Ako je dobro izveden, svi ga razumiju, a ako ne, nitko ga ne razumije.

Ima li u današnjem svijetu mjesta za klasični balet?

Mislim da klasični balet više ne postoji. To je toliko passé. Treba nadograđivati i ići dalje, mijenjati se. Život se mijenja iz dana u dan, a umjetnost zajedno s njim. Zapravo, ni ja ne volim pravi klasični balet. Ne možemo se više vraćati na staro. Klasični balet možda može pružiti dobru osnovu. Na temelju te osnove možemo se razvijati i ići dalje; neki u tome idu jako daleko, ja osobno ne. No ono što je važno jest to da napravite nešto dobro. Klasično/neoklasično, ne treba se previše obazirati na etikete…

Kako dakle gledate na današnju situaciju u plesnoj umjetnosti ?

Ples se iznimno razvio u posljednjih pedesetak godina. Moderni plesovi, poput break dance ili Tanztheatera, posve su revolucionalizirali plesnu umjetnost… Početkom 20. stoljeća, ples nije ni približno bio toliko razgranat i razvijen kao sto je danas. Nadam se da će se ta evolucija samo nastaviti. A jednog ćemo dana možda doći do savršenstva te ćemo morati prekinuti s plesom (smijeh). No ja neću živjeti toliko dugo.