Književnost FINALE roman@tportal.hr

Šimpraga izlazi iz sjene Andreja Puplina

  • Autor: M.P.
  • 2.12.2008 20:43:03
  • 11.5.2008 14:00:00

U nizu predstavljanja finalista književne nagrade roman@tportal.hr prvi je na red došao Dalibor Šimpraga, o čijem su romanu 'Anastasia' na Zagrebačkom sajmu knjiga, uz autora, govorili urednik Nenad Popović i Dubravka Crnojević Carić

Kako je u uvodnom izlaganju istaknuo Nenad Popović, Šimpragina 'Anastasia' dosad je dobila mnoštvo dobrih književnih kritika. Roman je nazvao ozbiljnim pothvatom jer ne donosi priču o dvije hrvatske novinske redakcije i izvještaje iz Bogovićeve ulice. 'Šimpragi treba posebno čestitati na žanru ljubavnog romana. 'Anastasia' predstavlja rez nakon kultne lektire 'Kavice Andreja Puplina' i ovo je prava romaneskna epika', istaknuo je Popović.

Dalibor Šimpraga je pod pseudonimom Andrej Puplin godinama objavljivao 'Kavice', priče u zagrebačkom slengu. Prilikom pokušaja otkrivanja identiteta jednog drugog pisca, Alena Bovića, danas već prepoznatog kao Ive Balenovića, liječnika i autora 'Metastaza', Dragan Jurak je u Jutarnjem listu napisao da su kritičari cinično konstatirali kako je Dalibor Šimpraga svoje ime dugo čuvao za 'pravu literaturu'. Kao jedno od objašnjenja Jurak navodi: 'Ali kako ona nije došla, tako je na kraju Andrej Puplin potiho ustupio mjesto iznad naslova stvarnom autoru.' Ulazak u finale književne nagrade roman@tportal.hr i već spomenute pozitivne kritike Dalibora Šimpragu vraćaju u središte suvremene književne scene ne samo kao ime iznad naslova romana, već i kao jednog od ponajboljih domaćih romanopisaca. Doduše, na pitanje Ivice Prtenjače, moderatora predstavljanja na ZSK, hoće li roman 'Anastasia' prethoditi slojevitoj, transcendentalnoj i otvorenoj prozi u suvremenoj hrvatskoj književnosti, Šimpraga je odgovorio: 'Ne znam.' 'Čovjek kad čita i piše stvara kontekste i ne očekuje da se i njega stavi u kontekst. Ne znam i, iskreno, nije me briga jer sam pisao za svoj gušt.'

Šimpragino guštanje trajalo je 11 godina, a za roman 'Anastasia' autor tvrdi da je nastao iz potrebe da zadovolji želju za tekstom kakav bi i sam volio čitati. Izdvojio je anegdotu o pisanju u romanu umetnute priče o mostarskom mostu. 'Volio sam čitati Ivu Andrića i nije mi bilo jasno zašto nikad nije pisao o mostarskom mostu. Uz taj most me vežu četiri mjeseca služenja vojske u Mostaru i u to vrijeme bio mi je fascinantan. Kad bismo se vraćali natrag u zatvor, ta građevina koju sam prelazio tada je postojala samo za mene i ostala predmetom trajne fascinacije. Stvorila se ideja za priču, bez ambicije da popunim tu prazninu, samo da pokrijem priču o mostarskom mostu.' Strukturu romana čini 17 poglavlja, uvodnih i završnih sedam te tri središnja koja zadiru u psihoanalizu. 'Čitao sam dosta psihoanalitičkih izvještaja i bilo mi je neobično da tog diskursa nema toliko u knjigama koje sam čitao, premda je i sam Freud za svoje izvještaje dobio Goetheovu nagradu za književnost.' Uz pomoć psihijatra protagonist romana zalazi u područje nesvjesnog kako bi doživio promjenu. Dubravka Crnojević Carić je istaknula da je prema motivima, temi i simbolima, ovaj roman putovanje, most, spas, potraga za izvorom čistoće, to je knjiga promjena – životnih promjena Gorana Kanevskog. 'Anastasis znači uskrsnuće, a Dalibor ga tretira na način Evanđelja po Nikodemu. Isusovo uskrsnuće nije prikazano kao uzdizanje u nebo, nego kao silazak u limb, iz kojeg je Isus zlatnim ključem otvorio put u nebesa', zaključila je Crnojević Carić.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još