Književnost ALEKSANDRA KARDUM

Najveće istine kriju se u neposlanim mailovima

Roman 'Pratim te' Aleksandre Kardum priča je o plesu, strasti, emocionalnom razotkrivanju te prije svega ljubavnim odnosima i problemima do kojih dolazi zbog manjka komunikacije protkana SMS-ovima, razgovorima preko chata i sličnim suvremenim komunikacijskim opcijama

'Tango je priča', poručuje splitska spisateljica Aleksandra Kardum na samom početku svojeg trećeg romana 'Pratim te'.

Ovaj u međuvremenu svjetski poznati ples također ima zanimljivu priču nastanka, u sirotinjskim četvrtima Montevidea i Buenos Airesa s kraja devetnaestog stoljeća, kada se razvio iz tradicionalnih španjolskih i afričkih plesova. Radnička klasa tih gradova stvorila je beskrajno ekspresivan i strastven ples, pa je tango brzo skupio mnoge poklonike te se početkom dvadesetog stoljeća počeo polako, ali nezaustavljivo širiti ostatkom svijeta. Prošle ga je godine pak UNESCO zaštitio kao svjetsku kulturnu baštinu, otprilike kao što naše Ministarstvo kulture definira picigin.

Aleksandra Kardum se ipak u svom novom romanu odlučila pozabaviti skupinom ljudi koji se upoznaju na tečaju tanga, a ne naganjajući lopticu u plićaku Bačvica, što je rezultiralo još jednim intrigantnim djelom ove samosvojne književnice.

'Pratim te' prvenstveno je priča o ljubavnim odnosima i problemima, koji su često rezultat loše komunikacije među parovima, a da uvjerljivo prikaže takve situacije, Kardum se odlučila u tekst romana utkati SMS-ove, razgovore preko chata i slične suvremene komunikacijske opcije.

'Volim eliptičan pristup prozi i općenito eksperimentiranje s tekstom. Osim toga, likovi su vrlo različiti, neki i s dijametralno suprotnim karakterima, načinima razmišljanja, ophođenja i ponašanja. To je sasvim prirodno iziskivalo i različit pristup tekstu i nadam se da ga je učinilo životnijim, to je bila moja krajnja intencija', objašnjava Aleksandra Kardum svoj pristup te dodaje: 'Primijetila sam kako se, uz sva današnja komunikacijska čuda, ljudi ne razumiju. A nekad se razumiju samo pogledom, dodirom ili šutnjom. Da ne govorim da se najveće istine i iskrenosti kriju u neposlanim mailovima. Bio mi je izazov staviti neke od tih mnogobrojnih načina komunikacije u roman, baš zato što je to svakodnevica svih nas, i vjerujem da mnogi prolaze kroz takva iskustva (ne)razumijevanja.'

Stoga u 'Pratim te' ima i stranica u kojima Kardum istu situaciju opisuje iz perspektive nekoliko likova, svaki put otkrivajući koje se misli i strahovi kriju iza njihovih riječi, plastično prikazujući kako nerazumijevanje, pa i među najbližima, vrlo lako nastaje, a teško nestaje.

U prethodnim romanima ova spisateljica bavila se emancipacijom mlade žene i posljedicama rata u Bosni, a odluka da piše o tangu kao katalizatoru međuljudskih odnosa rezultat je njezina iskustva s tim plesom.

'Tango je - govorim sad o svom iskustvu, ali vjerujem da će se mnogi koji ga poznaju s time složiti - ekstrakt, zgusnut i intenzivan otisak odnosa dviju osoba koje se istinski i zajednički posvećuju ovom plesu. U njemu plesači propituju vlastitu osobnost, s osobitim naglaskom na čulnost i tjelesnost. Osim toga, partneri osluškuju jedan drugog, presreću međusobne namjere, želje i očekivanja. Tu dolazi do izražaja posvećenost partneru i tango u tom smislu ima ulogu lakmusa, indikatora odnosa: ono što je dobro ili loše u odnosu, ubrzo se, na više ili manje eksplicitan način, izdajnički pokaže u plesu. O fascinaciji ljudi čulnošću i erotikom koja izbija iz tanga, neću ni govoriti, to je zasebna priča, i mislim, dovoljno evidentna. On, naime, osim ogromnog broja figura koje imaju i svoj alternativni, recimo tako, socijalni i psihološki aspekt - ima i svoj kodeks ponašanja, povijest, filozofiju. Osim toga, ja u književnosti volim čaroliju, nešto što lebdi iznad, izvan, između rečenica. Zamislite, recimo, figuru koja se zove 'muškarac se iznenada izmakne, a žena ostane visjeti'? Ne možemo se lagati da je to samo figura, zar ne? Tango mi se kao takav, i sam ukorijenjen u život, a opet neobično egzotičan i tajnovit, činio izvrsnim okvirom za priču.'

Jedan od ključnih trenutaka u 'Pratim te' jest kada učitelj tanga Armando polaznicima svog tečaja recitira pjesmu čileanskog nobelovca Pabla Nerude 'Lagano umire onaj koji...', a razloge za uvrštavanje ove pjesme Kardum ovako objašnjava: 'To je prekrasna i snažna pjesma. Ako niste dovoljno oprezni, ta vam pjesma može promijeniti život. A zašto baš ona u romanu? Pa odabrao ju je učitelj tanga, španjolac Armando koji ne govori hrvatski, i posvetio je Aniti, polaznici tečaja, u točno određenom trenutku. Kada se pročita roman i shvate likovi i njihovi međusobni odnosi, vidi se da je taj Španjolac znao što radi.'

Specifičnost 'Pratim te' jest i vjera Aleksandre Kardum u to da poezija i ples doista mogu mijenjati živote ljudi, na što se danas većinom gleda s cinizmom. Opasnost s kojom se spisateljica suočavala u ovom romanu otklizavanje je u sladunjavost ili patetiku, što je standard brojnih holivudskih filmova koji su se bavili tangom.

'Pa ja se i sad brinem hoće li to biti doživljeno na taj način. Ali znate što – imam izvrstan alibi. Naime, neki od likova i njihovih međusobnih odnosa kojima najviše prijeti opasnost da djeluju patetično – istiniti su. Iako, istina, i sam život može biti patetičan, ali to je onda već njegov problem, a ne moj', kaže Aleksandra Kardum, a roman 'Pratim te' potvrđuje da je nađena prava mjera u poniranju u duše opisanih likova.

Za kraj, pitali smo Aleksandru Kardum, koja se inače bavi glazbenom pedagogijom, kako se osjeća kao splitska spisateljica, s obzirom na to da su hrvatski mediji većinom orijentirani na Zagreb i književnu scenu metropole: 'Ne osjećam se zapostavljeno. U današnje informatičko vrijeme stvarno smo svi u nekoliko trenutaka dostupni, bilo kome i bilo kad. A što se tiče događanja uživo, promocija, tribina i slično, splitska književna scena uistinu je živa i čini se da ima tendenciju biti još bolja. Pogledajte samo Pričigin, koji je svake godine masovniji i zanimljiviji. Grad je manji od Zagreba, međusobno se gotovo svi pisci poznaju, odnosi su korektni, druženja lijepa. Rekla bih da je biti splitska spisateljica – sasvim ugodno.'
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još