Rođen je u Sarajevu 1937. godine, a odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata s obitelji se preselio u Beograd u kojem je, uz povremena izbivanja širom svijeta, ostao do kraja života i bio njegov svojevrsni kroničar.

Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih umjetnosti, a otkako je 1975. godine objavio 'Folirante' napisao je velik broj romana i zbirki priča. Autor je i brojnih dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a po njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova ('Bademi s onu stranu smrti', 'Banket', 'Valter brani Sarajevo', 'Džoli džokej', 'Kraj vikenda').

Njegovi romani 'Una' i 'Knjiga žalbi' doživjeli su ekranizaciju. Prevođen je na francuski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenski i švedski jezik.

Kako navodi beogradski kulturno propagandni komplet Beton, Momo Kapor je od predstavnika 'proze u trapericama' postao promotor literature u maskirnoj uniformi. Tijekom posljednjeg rata kao kolumnist Politike i JAT-ove revije ispisivao je svoje teze o ratu, srpstvu, Beogradu,i perfidnom Zapadu. Bio je, navode, jedan od aktivnih promotora 'borbe za stvaranje i održanje Republike Srpske'.

Moglo bi se reći da je Kapor tokom devedesetih percipiran kao nacionalistički trendseter koji je ukazivao kako na važne turističke i ratne destinacije, tako i na teme u književnosti i novinarstvu. Jedan je od generatora antieuropskog diskursa u Srbiji.
Član je Međunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadžiću.