KNJIŽEVNI NOBELOVAC

Pet manje poznatih Dylanovih pjesama koje svjedoče o njegovom geniju

14.10.2016 u 16:53

Bionic
Reading

Odluka Švedske akademije da dobitnikom Nobelove nagrade za književnost u 2016. godini proglasi Boba Dylana izazvala je podijeljene reakcije diljem svijeta. Dok pisci, muzički kritičari i Dylanovi fanovi raspravljaju o novom i donekle iznenađujućem književnom nobelovcu, mi smo napravili izbor pet manje poznatih Dylanovih pjesama koje svjedoče o njegovom umjetničkom i pjesničkom geniju

Svi znaju za ‘Like a Rolling Stone’, ‘Knockin’ on Heaven’s Door’, ‘Mr. Tambourine Man’, ‘All Allong The Watchtower’, ‘Blowing in the Wind’ i ‘Times They A Changing’, no Bob Dylan je u svojoj višedesetljetnoj karijeri napisao još stotine pjesama koje svjedoče o njegovom velikom lirskom talentu.

Zato smo izabrali pet manje poznatih pjesama Boba Dylana, koje vrijedi otkriti i kao poticaj za istraživanje cijelog opusa jednog od najvažnijih muzičara i pjesnika 20. stoljeća. Stihovi ovih pet pjesama pokazuju da postoji uvjerljiva argumentacija zašto Bob Dylan zaslužuje Nobelovu nagradu za književnost.

‘Chimes of Freedom’ (s albuma ‘Another Side of Bob Dylan’ iz 1964.)

Napisana pod utjecajem poezije genijalnog Arthura Rimbauda, ‘Chimes of Freedom’ se često opisuje kao ključna programatska pjesma Boba Dylana. Pjesma opisuje oluju koju prate munje i gromovi, koju pjesnik proživljava s prijateljem, te u tom dramatičnom trenutku izražava solidarnost sa svim potlačenima na svijetu. Dylan piše i da se čuje grmljavina koja odzvanja simpatijom za sve kojima je učinjena nepravda. ‘As majestic bells of bolts struck shadows in the sounds / Seeming to be the chimes of freedom flashing’, možda su najljepši stihovi iz ‘Chimes of Freedom’, koju su obradili i brojni drugi muzičari.



‘Ballad of a Thin Man’ (s albuma ‘Highway 61 Revisited’ iz 1965.)

Neki smatraju da je ova pjesma posvećena Davidu Bowieju, no nesumnjivo je riječ o stihovima koji se bave nesmiljenom kritikom buržuja koji se našao među mladima i pokušava im se umiljavati. Smatra se jednom od najzločestijih pjesama Boba Dylana i pokazuje njegovu sposobnost razarajuće podrugljivosti kojom se obrušavao na društvene i političke fenomene koje je smatrao štetnima.



‘The Ballad of Frankie Lee and Judas Priest’ (s albuma ‘John Wesley Harding’ iz 1967.)

Najduža pjesma s albuma nazvanom po poznatom odmetniku s Divljeg zapada sadrži minimalističku instrumentaciju te podsjeća na recitaciju. Naslov je očito inspirirao i naziv kasnijeg metal benda Judas Priest, a govori o tome kako se ljudi nose s iskušenjima. Za razliku od mnogih drugih Dylanovih pjesama, u ovoj se na kraju eksplicira njena poruka u stihovima ‘the moral of this story, the moral of this song, is simply that one should never be where one does not belong’, te ‘if you see a neighbor carrying something, help him with his load’ i ‘don't go mistaking Paradise / for that home across the road’.



‘Idiot Wind’ (s albuma ‘Blood on the Tracks’ iz 1975. )

Prema tumačenju nekih kritičara, Dylan se u ovoj pjesmi dotaknuo izbjeglištva i etničkog čišćenja (‘for those compelled to drift, or else be kept from drifting’), jednakovrijednosti istospolne ljubavi i borbi koja će biti potrebna za njenu društvenu afirmaciju (‘for the lonesome-hearted lovers with too personal a tale’) te je svojom atmosferičnošću i lirskom dubinom jedan od Dylanovih poetskih vrhunaca.


‘Love Sick’ (s albuma ‘Time Out of Mind’ iz 1997.)

Prva pjesma na povratničkom albumu Boba Dylana, kojim je pokazao da nakon određene kreativne krize u osamdesetima u njemu ima još mnogo umjetničke snage, govori o ne baš zdravom ljubavnom odnosu, punom sumnji, neuzvraćenosti, teških tišina i osmijeha uništenja. ‘Sometimes the silence can be like thunder / Sometimes I wanna take to the road and plunder / Could you ever be true / I think of you / And I wonder.'