'Mnoge su radile u bolnicama, bile šefovi odjela, vršile su eksperimente, ubijale su djecu injekcijama. Neke su osuđene na smrt, a neke su dobivale po dvije godine zatvora i nakon odsluženja otvarale su privatne prakse', istaknula je Drndić u intervjuu tportalu u povodu izlaska njezine nove knjige. Riječ je o prozi u kojoj se Daša Drndić bavi temom Holokausta i zločina, a interes za tu temu koja se provlači kroz većinu njezinih knjiga jednostavno pojašnjava:

'Treba govoriti o zlu i o tome što jedni ljudi rade drugima.'

U najnovijoj knjizi Drndić piše i o Hrvatskoj, o jezičnom čistunstvu koje je počelo u devedesetima i traje dan danas, a u intervjuu pojašnjava da je više ne ispravljaju u govoru (kako je pisala u knjizi), već da se sama naučila ispravljati. Zašto se hrvatski pisci, većina njih, ne bave temama ratnih zločina iz ovdašnje bliske prošlosti, zašto se Hrvatska boji razračunavanja s prošlošću, koliko i dalje jezik služi u političke svrhe, što misli o domu, nostalgiji, o nobelovki Herti Müller, pogledajte u intervjuu.