Knjiga američkog publicista Jona Ronsona 'So You've Been Publicly Shamed' bavi se novim fenomenom internetske ere, online progonom ljudi koji su na neki način izazvali bijes ili prezir korisnika društvenih mreža ili anonimnih komentatora ispod članaka na portalima. Knjigu je objavio Penguin, a New York Times piše kako je riječ o djelu koje 'odgovara izazovu zahtjevnosti svoje naoko nevažne teme'
Naravno, svi na internetu mrze Justina Biebera, osim njegovih vjernih belieberica, obožavateljica, ali još jedna pojava nevjerojatne međusobne online uvezanosti čovječanstva preko društvenih mreža i općenito world wide weba jest i pojava online shaminga ili public shaminga, odnosno masovnog sramoćenja i progona pojedinaca koji su se na neki način zamjerili nekome. Ljudi su u međuvremenu gubili poslove zbog jedne rečenice na Twitteru, nekad optuženi posve ispravno za rasizam ili antisemitizam ili neosjetljivost, ali često kažnjeni za svoje minorne prekršaje kao da je riječ o najgorim zločincima.
Time se bavi publicistička knjiga 'So You've Been Publicly Shamed' Jona Ronsona, autora fakcijskih bestselera poput 'Muškarci koji bulje u koze', koji je ostao šokiran svime što je otkrio istražujući priče ljudi koji su doživjeli svoju verziju lova na vještice za 21. stoljeće, masovno online javno sramoćenje.
Ronson tako opisuje naslađivanje nad karijernim krahom publicista Jonaha Lehrera, kada se otkrilo da je ovaj izmislio dijelove svojih navodno detaljno istraženih popularno-znanstvenih knjiga, detaljno se bavi slučajem Justine Sacco koja je zbog rasistički intonirane loše šale postala globalno ozloglašena u roku od par dana, ali odlazi i na drugu stranu, pa intervjuira i teksaškog suca koji u svoje slobodno vrijeme pokreće kampanje javnog sramoćenja s poznatog, anarhoidnog foruma 4Chan
Ronson piše i o tome kakva je to potreba u ljudima da se priključe nečijem linču i progonu, bez obzira na navodno pravednički cilj, pa New York Times u svojoj pohvalnoj kritici 'So You've Been Publicly Shamed’ ističe da 'javno sramoćenje ima moć kakvu nijedna prijašnja vrsta sramoćenja nije imala'. Ronsonova je knjige ne samo izvrsno istražena, nego i analitički relevantna, iako pisana opuštenim i često duhovitim stilom, piše New York Times.
Jedan je od Ronsonovih zaključaka i taj da su ljudi postali uplašeni izražavati svoja mišljenja, jer živimo u 'svijetu nadgledanja koji su omogućile društvene reže i mediji', a ljude se počinje definirati 'preko najgore rečenice koju su ostavili na Twitteru'. Javno sramoćenje po Ronsonu nije tipično trolanje (pisanje s primarnim ciljem da se od sugovornika isprovocira emotivna reakcija ili da se na drugi način ometa normalna rasprava na temu online; općenito se takav način komunikacije smatra nepoželjnim), nego se njime bave 'takozvani dobri ljudi poput nas' koji se online zamišljaju kao da su Rosa Parks ili slični borci za ljudska prava, a zapravo se pretvaraju u progonitelje.
Oni koji se u tome prepoznaju zato imaju priliku pokrenuti online javno sramoćenje Jona Ronsona i dokazati njegove teze.
