INTERVJU: MILOŠ URBAN

'Sve je postalo politika, od dječjih pelena do eutanazije'

20.10.2014 u 10:44

Bionic
Reading

U razgovoru za tportal češki pisac Miloš Urban govori o tome kako se zaljubio u Prag i zbog čega je njegov krimi roman 'Lord Mord' pun politike i fantastičnog te se osvrće na aktualne češke političare za koje kaže da ih nije briga za umjetnost, nego samo vole novac

Češki pisac Miloš Urban (rođen 1967) početkom mjeseca gostovao je u Zagrebu na tribini Europea u dvorištu koju organizira Naklada Ljevak, nakladnik koji je ujedno objavio prijevod njegova hvaljenog romana 'Lord Mord'. Urban je jedan od najvažnijih suvremenih čeških pisaca, zanimljiv i po tome što u svojim knjigama često koristi fantastiku i obrađuje natprirodno, ali kod njega je sve to uvijek dio većeg narativa. Urban je stoga prozvan 'crnim vitezom češke književnosti', a proslavio se početkom devedesetih romanom 'Sedam crkava', nakon kojega su uslijedili hvaljeni romani poput 'Zloduha', 'Santinijevog jezika' i 'Sjene katedrale'.

Roman 'Lord Mord' – koji je na hrvatski jezik prevela Renata Kuchar - opisan je kao 'egzistencijalistički triler protkan bulgakovljevskim elementima fantastike i groteske', no to je i priča o Pragu s kraja 19. stoljeća – u vrijeme kad je Češka dio Austro-Ugarskog carstva i kad je njezin glavni grad poprište socijalnih i političkih nemira predvođenih češkim patriotima koji sve otvorenije izražavaju težnju ka neovisnosti. Glavni junak knjige, grof Arko, vješt mačevalac sklon hedonističkom životu, u politička zbivanja tog vremena biva uvučen protiv svoje volje jer se hrabro suprotstavlja uništenju židovskog kvarta. Kupuje ondje kuću i odbija se iseliti upuštajući se u bitku s korumpiranim gradskim dužnosnicima...

Rođeni ste u malom češkom gradu Sokolovu. Spominjem to jer želim pitati kako su izgledale vaše prve impresije Praga, grada o kojem pišete u romanu 'Lord Mord'. Kada ste prvi put došli u Prag, kako ste ga upoznali i zavoljeli?

Isprva sam mrzio Prag. Došao sam u njega studirati i početak uopće nije bio ugodan. Osjetio sam se nedobrodošlo. Tih prvih godina studiranja mučio sam se na modernoj filologiji i brinuo se da me ne izbace s fakulteta. Obožavao sam književnost, ali sam imao i predmete iz lingvistike koje nisam razumio, niti ih danas razumijem. Zato sam stalno nešto čitao i učio, bio sam zatvoren u studentskom domu. Ipak, naučio sam se nositi s obavezama fakulteta i kasnije imao više slobodnog vremena koje sam dijelom provodio hodajući Pragom i istražujući njegovu čarobnu ljepotu. Prag je osamdesetih još uvijek izgledao kao grad iz Kafkinih i Kubinovih djela. Na petoj godini fakulteta donio sam odluku da želim ostati živjeti u Pragu do kraja života.

Je li današnji Prag usporediv s onim iz vremena Habsburške monarhije ili je sve to samo arhitektura i scenografija?

Prag je danas turistička destinacija broj jedan. Ali zapravo nije neki važan europski grad. U habsburškim vremenima nije bilo turista, a parlament je bio u Beču. No krajem 19. stoljeća Nijemci koji su vladali gradskim poglavarstvom odlučili su pretvoriti Prag u moderan grad poput Pariza. Taj se posao nastavio i kad su Česi preuzeli vlast te su bili još radikalniji. Velik dio prelijepog Starog grada tada je nestao. Komunisti su napravili loš posao okruživši grad jeftinim betonskim kockastim zgradama za stanovanje, pa sada lijepi grad okružuju pseudopredgrađa sve dokle oko vidi.

Jeste li morali mnogo kopati po arhivima za ovaj roman? Je li vam bilo važno da 'Lord Mord' bude povijesno točan?

Moram biti vjeran u svom romanu. Roman mora biti vjerodostojan pa zato sadrži mnogo povijesnih činjenica. Zato istražujem svoje knjige koje se događaju u prošlosti. Nisu to povijesni romani, nego je povijest u njima dio veće cjeline. Zato ću nekad namjerno promijeniti neku činjenicu ili dokazanu povijesnu vezu jer sve služi romanu i njegovoj poruci, a ona će možda biti i dvojbena i opskurna.


Što se dogodilo sa Židovskom četvrti u Pragu, važnom lokacijom za 'Lord Mord'?

Srušena je i zamijenjena doista odličnom arhitekturom. Ali ipak mi je draža bizarna arhitektura stare Židovske četvrti, iako znam da je bila problematična.

Je li gradski fantom Kleinfleisch nešto što ste izmislili ili možda neka praška urbana legenda?

Izmislio sam ga. Trebao mi je fantom, a zašto je tako, možete saznati na kraju romana 'Lord Mord'.

'Lord Mord' je preveden na više jezika, a kritičari su često spominjali dva imena u vezi s njim - to su Umberto Eco i Mihail Bulgakov. Postoji li veza s njima i jeste li ih čitali?

Da, definitivno sam naučio nešto od ove dvojice velikana. Obožavam 'Ime ruže' i 'Majstora i Margaritu'! Ali treba spomenuti i Vladimira Nabokova i 'Lolitu', no najveći utjecaj na mene izvršio je češki pisac Ladislav Fuks, naročito cijenjen u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Iznenađenje u romanu je to koliko se otkriva kao politički. 'Lord Mord' je službeno predstavljen kao krimi roman, no mnogo pišete o politici tog vremena... Je li to bilo neizbježno za ovu priču?

Htio sam povući paralele s današnjim svijetom. Sve je pretvoreno u politiku, od dječjih pelena do eutanazije. Muka mi je od toga. Ali htio sam istaknuti da su se slične političke spletke događale i prije 100 godina i više. Nema bijega od politike u neku osobnu kulu od slonovače. Nema bijega ni od vremena.

Kakva je danas politička kultura u Češkoj?

Da sam napisao roman o političarima, ne bi znali za njega jer ne čitaju književnost. Primjerice 2002. sam objavio radikalnu priču 'Sjećanja jednog zastupnika', a ona završava spaljivanjem zgrade parlamenta. Nije bilo baš nikakve reakcije čeških političara. Umjetnost više nema moć nad politikom, novac je ima.

Elementi natprirodnog, narodne legende vaše zemlje, mračno i fantastično uvijek su dio vaših knjiga. Kako kombinirate realistično i fantastično i shvatite li u jednom trenutku da je priči potreban zaokret u tom pravcu?

Vodim se intuicijom. Rado pišem o neobjašnjenim fenomenima jer sam ih doživio i u svom životu. Stoga pripadaju i u moje romane. Roman kao književna forma mora biti sposoban koristiti fantastiku.

Smeta li vas kada se vaše knjige opisuju kao 'gotičke', kao dio određenog žanra? Jeste li vi pisac fantastike ili 'samo' pisac?

Volio bih biti 'samo' pisac, ali čitatelji vole žanrovsku književnost, a moje se knjige dobro prodaju pa kritičari misle da sam žanrovski pisac. Što se 'gotičkog romana' tiče, utjecao je na moje pisanje svojom atmosferom, ali ja uvijek želim postići nešto više svojom pričom. Koristim žanr kako bih napisao nešto dublje.