SANJA LOVRENČIĆ

'Nisam u dobrim odnosima s hrvatskom književnošću'

07.12.2012 u 16:01

Bionic
Reading

Književnica i dobitnica brojnih nagrada za zbirke pjesama i romane, prevoditeljica, urednica emisije na Hrvatskom radiju i u nakladničkoj kući Mala zvona predstavila je svoj novi roman 'Ardura' za koji je, kaže, skice radila 20 godina, a aktivno ga pisala zadnje tri

Na tribini Razotkrivanje gostovala je Sanja Lovrenčić s kojom je Seid Serdarević razgovarao o njezinu novom romanu 'Ardura'

Roman pripovijeda o ljetu, o ljubavima, čekanjima, odlascima i dolascima, o umjetnosti i životu, o fantastici i realnome, a spisateljica je je kroz priče o Viktoru i Arielu spojila sadašnjost i prošlost, moguće i nemoguće, kako to već biva svakoga ljeta na svakom otoku.

'Ardura je svjetlucanje mora, planktona po noći, koje se može vidjeti u ljetnim večerima. Roman donosi mnogo priča koje zasvjetlucaju, nisu potpuno dovršene, prelijevaju se i nitko ih, pa ni ja, ne može uhvatiti', kazala je spisateljica.

Serdarević je postavio pitanje je li roman djelomice inspiriran tradicijom hrvatskih romana smještenih na otoku, o kojima su pisali Marinković i Novak

'Ideja o čovjeku koji dolazi pisati glazbu na otok rodila se jako davno, nisam imala u mislima određene literarne topuse jer s hrvatskom književnošću nisam u dobrim odnosima, pa onda nije ni ona sa mnom, tako da se zapravo nisam referirala na spomenute autore.

Taj otok gdje se sve događa je magičan otok, na kojem postoji mogućnost za iskorak iz stvarnosti, a s druge strane postoji u romanu i povijesni dio koji je baziran na čistom realizmu, faktografiji otoka i povijesnim dokumentima. Nisam navodila izvore jer sam htjela da otok ostane anoniman, pošto sam kroz prošlost govorila i o sadašnjosti. U tom pogledu roman je i politički, jer prošlost suprotstavljam sadašnjosti koja se rasvjetljava iz različitih aspekata. Otok je inspirativan zbog omeđenosti, stoga likovi stalno nabasavaju na granice', objasnila je.

U romanu se poigrava s postmodernističkim konvencijama.

'To je važno zato što ne volim pisati linearno, ne mogu se uživjeti u priče koje idu od točke a do točke b i pri tom se ništa drugo ne događa. Volim izvrtati i ironizirati stvari. Tu su i autoreferencijalnost i citati, a i dio koji mi je urednik savjetovao da maknem: moja konverzacija s glavnim likom.'

Pogledajte zanimljivu tribinu u kojoj autorica opisuje kako je Shakespeare utjecao na njezin književni opus, te kakvu kakvu ulogu ima glazba u njezinom životu.

'Glazba je  metafora umjetnosti u njenom najuzvišenijem obliku, onom koji je bez riječi i onom o kojem mi ne možemo pisati.'