'TREĆI REICH - NOVA POVIJEST'

Velika knjiga o najvećem zločinu čovječanstva

23.10.2012 u 08:11

Bionic
Reading

Večeras, 23. listopada, u 19 sati održat će se predstavljanje knjige 'Treći Reich – Nova povijest', koju je izdala Fraktura. Na promociji u Židovskoj općini Zagreb (Palmotićeva 16) govorit će urednik Tihomir Ponoš te Živko Gruden i Ivica Šute. Tportal.hr donosi kritiku ove monumentalne historiografske knjige koja ispunjava sva očekivanja

Posljednja riječ u fascinantnoj historiografskog knjizi 'Treći Reich – Nova povijest' britanskog konzervativnog povjesničara Michaela Burleigha je, ne iznenađujuće, ali potpuno odgovarajuće, 'fanatizam'. Jer kada se opisuje ono što je učinio Adolf Hitler sa svojim brojnim sljedbenicima, a učinio je mnogo toga zlog, zaključak o fanatizmu kao gorivu kolosalne neljudskosti nameće se sam po sebi. No, Burleigh u svojoj povijesti i studiji nacizma, koja se proteže na više od tisuću nikada dosadnih stranica, želi otići dublje od površnih zaključaka, bez obzira na to jesu li ispravni ili pogrešni, te stvoriti sintezu svega napisanog o nacizmu – sa psihoanalitičkog, psihološkog, historiografskog i svakog drugog znanstveno i teorijski ozbiljnog stanovišta – što je velika ambicija koju ovaj Britanac uspijeva do kraja ispuniti. 'Treći Reich – Nova povijest' u biti je esejistička knjiga u kojoj nećete naći suhoparno i kronološko nabrajanje povijesnih činjenica ili onoga što važi za činjenice, nego nešto mnogo bolje: analizu s naglašenim moralnim nijansiranjem, koje ne izostavlja ni presuđivanje kada autor to smatra potrebnim, brojnih aspekata nacističke vladavine Njemačkom, kao i Drugog svjetskog rata koji je iz nje proizašao. Povrh toga, Burleigh se osvrće i na raznolike pristupe svojih kolega povjesničara, uzimajući kao poticaj i one s kojima se potpuno ne slaže, možda čak i više nego one koji se mogu iščitati kao autoru svjetonazorski bliski.

Za Burleigha je nacizam imao brojne elemente bezbožne religije, a njegova ga je mistika učinila tako zaraznim za njemačku naciju, uz naravno još neke druge elemente, kao i tadašnji društveni kontekst nestabilne Weimarske Republike, koja je bila bogato rasadište ekstremista raznih vrsta, nacističkih, ali i komunističkih. Naročito uznemirujuće u autorovoj argumentaciji nacizma kao religije jest što svaka (totalitarna) ideologija u sebi ima slične elemente, od komunističkog pozivanja na radničku utopiju do kapitalističkog slavljenja nepogrešivosti nevidljive ruke tržišta. Naravno, s nacizmom se ipak ništa drugo ne može mjeriti u spremnosti na ubijanje, uništavanje i Ulično nasilje bilo je uobičajeno sredstvo političke borbe, pa su i skoro sve važnije političke grupacije imale privatne stranačke milicije ili neku vrstu vojnog krila, dok se mladež većinom gušila u nihilizmu ili bježala u eskapizam, ovo potonje pod uvjetom da se imalo nešto za jelo, naravno. 'Treći Reich – Nova povijest' je knjiga koja mnogo pozornosti usmjerava na tadašnji kontekst te iz njega izvlači zaključke, umjesto da isprazno moralizira iz današnje pozicije, što bi vodilo u, za historiografiju, nepodnošljiv i neproduktivan redukcionizam.

Michael Burleigh zato mnogo više pažnje posvećuje gibanjima u njemačkom narodu, ističući različite klase, svjetonazore, moralne poretke, važnost ideje pristojnosti i časti te polagano pervertiranje svih, ponekad i proturječnih ili sukobljenih, tada važećih vrijednosti od aristokracije preko buržoazije do proletarijata. Hitler i nacisti su uspjeli zaraziti skoro pa svakoga, pa i one koji nisu bili zaraženi, ali su živjeli okruženi nacističkom kugom. Uspjeli su pak u tome, između ostaloga, zahvaljujući beskrupuloznom laganju, nasilju, ali i ukidanju prava i pravičnosti, podređujući sve svojoj poremećenoj, rasističkoj ideologiji kojoj je uvijek manjkalo unutarnje koherentnosti (što je, ističe Burleigh, paradoksalno bila prednost u političkoj borbi i dolasku na vlast), ali rijetko kada djelatnosti i odlučnosti.


Hitler i njegova vrhuška su također prisutni u narativu, ali se Burleigh namjerno ustručava indirektne glorifikacije kroz pornografsku opsjednutost nacističkim ritualima, istaknutim personama i simbolima, od čega je u međuvremenu nastala jedna vrlo profitabilna industrija. Za njega su Führer i ekipa skupina degeneriranih manijaka, što se Burleigh uopće ne ustručava napisati, savršeno svjestan da je objektivnost u historiografiji možda i ponajveća laž. Od poznatijih faca Hitlerova režima, Heinrich Himmler ispada kao opasna i ubojita, ali ipak karikatura čovjeka, opsjednut beznačajnim detaljima i sposoban za beskrajne govore o svačemu i ničemu (a bez Hitlerove retoričke strasti i vještine), dok cinični Joseph Goebbels ostavlja dojam zlog genija propagande. Ali to ne znači da se u bilo kome od svih njih, ponajmanje u civiliziranom trećerazrednom arhitektu Albertu Speeru, koji je bio koliko-toliko normalan, može ili treba naći razloge za poštovanje jer činiti zlo jako uspješno nikako ne smije biti uzor ili putokaz bilo kome.

Michael Burleigh 'Treći Reich – Novu povijest' i jest napisao kako bi zauzeo jasne stavove, što ne isključuje višestruk i za nijanse senzibilan pristup jer baš to i ojačava glavne teze ove knjige. U tom je kontekstu zanimljivo primijetiti koliko su nacistički rasizam i mržnja prema Židovima, ali i Slavenima, bili prepreka uspješnom vođenju rata jer je racionalnost i vojnička promišljenost uvijek bila sekundarna u odnosu na holokaust i masovne pokolje svakoga i svega što su nacisti smatrali da trebaju istrijebiti. Tu se i raspada mit o pruskoj efikasnosti, koja je ustuknula pred krvoločnim klanjem razmjera koje autor vjerno dočarava, a opet ih je teško zamisliti jer je Hitleru uspjelo dehumanizirati toliki broj Nijemaca da se ponašalo izvan svakih zamislivih pravila ljudskosti. Utoliko jesu naročito dragocjene stranice ove knjige koje se bave tragično neuspješnim i potpuno nedovoljnim pokušajima otpora nacističkom režimu unutar Njemačke, na kojima Burleigh uspijeva zadivljujuće nijansirati ponašanja i motive pojedinih osoba, no nikad ne ispuštajući iz vida cjelinu njihove ljudske manjkavosti u odnosu na ogromno zlo. Namjera je 'Trećeg Reicha – Nove povijesti' čitatelju omogućiti da vidi i drveće i šumu, ponuditi totalnu sintezu nacizma od njegovih korijena iz ruševina Prvog svjetskog rata pa sve do konačnog sloma, ispunjenog Hitlerovog jasno izraženom namjerom da u smrti postane i ostane neuništiv mit. Što mu je očito i uspjelo.

Za kraj se mora napomenuti fantastičan posao koji su obavili urednik knjige Tihomir Ponoš te prevoditelj Vuk Perišić (inače i komentator tportal.hr), obojica pokazavši erudiciju i posvećenost detalju kakva nije standardna u domaćem izdavaštvu. U tom je kontekstu knjiga 'Treći Reich – Nova povijest' Michaela Burleigha još jedan nakladnički trijumf Frakture, a općenito je zasigurno među najboljim i najvažnijim knjigama koje su se ove godine pojavile u hrvatskim knjižarama.