Književnost OTVORENO PISMO

Dramski pisci reagirali na sramotan tretman njihova rada

  • Autor: tportal.hr
  • 3.5.2012 16:41:10
  • 3.5.2012 14:35:12

Dramski pisci uputili su otvoreno pismo Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, organizatorima festivala Marulićevi dani te organizatoru natječaja za dramski tekst za djecu Mali Marulić, nezadovoljni nizom niz događanja vezanih uz dodjele nagrada na 22. Marulićevim danima te općenito izostanku priznanja za njihov rad jer, kao što smo pisali, glavna nagrada ove godine nije dodijeljena budući da, prema ocjeni žirija, nije bilo zadovoljavajućeg teksta. Pismo donosimo u cijelosti

Nadamo se da će ono, ako ništa drugo, poslužiti kao uvod u razgovor o problemima s kojima se dramski pisci i spisateljice susreću u radu. Bilo bi nam drago da kao institucije koje su osnivači spornih nagrada reagirate na naš pismo.

Ovim putem mi, dramatičari i potpisnici ovog pisma, imamo potrebu javno reagirati na nezadovoljavajući, nedopustiv, a ponekad i sramotan način kojim se tretira naša profesija, što je eskaliralo pri dodjelama nekoliko nagrada za dramsko pismo u 2012. godini.


Niz situacija neugodnih i za ljude koji se bave pisanjem drama, i za hrvatsku javnost općenito, kao i za osobe koje su bile, jesu ili će biti članovi žirija koji dodjeljuju nagrade za dramske tekstove, započeo je dodjelom Nagrade za dramsko djelo 'Marin Držić' za 2011. godinu.


Legitimno je da žiri ima pravo na svoj izbor, kao i pravo da ne dodijeli prvu nagradu za dramski tekst, no problematičnim smatramo obrazloženje te odluke. U njemu se kaže kako žiri smatra 'da je kvaliteta radova poslanih na Natječaj ispod razine koja bi trebala dostojno predstavljati recentnu dramsku produkciju u Republici Hrvatskoj. Mali broj tekstova problematizira dramsku formu i ne korespondira dovoljno inovativno, intrigantno, pa čak ni provokativno s aktualnom društvenom i političkom stvarnošću. Povjerenstvo je, stoga, odlučilo ne dodijeliti prvu nagradu, jer smatra da nijedan od prispjelih tekstova ne postavlja dovoljno visoke standarde dramskog pisma općenito, pa tako niti onog u Republici Hrvatskoj.'


Ovakvo obrazloženje odluke žirija zasigurno ne djeluje stimulativno na dramsko stvaralaštvo i budući rad hrvatskih dramskih pisaca, što je, temeljem Strateškog plana Ministarstva kulture 2012.-2014., jedna od funkcija ove nagrade, jer predstavlja vrlo subjektivne i osobne stavove o tome kako bi dramsko pismo trebalo izgledati i o čemu bi trebalo pisati. Jednoumlje je, kao što je povijest svakog društvenog uređenja i njegove kulture pokazala, oduvijek bilo opasno i ograničavajuće jer nije rezultiralo kreativnim napretkom, nego regresom kreativnosti.


Ovakvo obrazloženje žirija predstavlja i 'pljusku' drugonagrađenoj
Ivani Sajko i trećenagrađenom Damiru Šodanu. Ako su dakle njihovi tekstovi dovoljno intrigantni, inovativni i korespondiraju s društvenom i političkom stvarnošću da zaslužuju drugu i treću nagradu, nisu li jednako tako mogli zaslužiti i prvu i drugu nagradu? Sve navedeno vrijedi i za niz autora koji su u istom obrazloženju preporučeni za izvođenje u kazalištima, no nisu se našli na popisu nagrađenih.

Identična situacija se dogodila i na natječaju 'Mali Marulić', na koji se prijavljuju dramski tekstovi za djecu i mlade, i to dvije godine zaredom, kada nije dodijeljena prva nagrada za 2010. i 2011. godinu, uz otprilike slično obrazloženje.


Vrhunac prakse kojom se obeshrabruje i diskvalificira dramski pisac i dramski tekst dogodio se na 22. festivalu 'Marulićevi dani'.


Nakon što je lanjske 2011. nagrada za dramski tekst dodijeljena adaptaciji romana 'Čudo u Poskokovoj dragi'
Ante Tomića, u dramatizaciji Željke Udovičić, ove godine nagrada za dramski tekst dodijeljena je glumačkoj interpretaciji 'Gospode Glembajevih' Miroslava Krleže.

Činjenica da se žiri u oba slučaja uopće našao u situaciji da raspravlja o dodjeli nagrade za originalni dramski tekst nečemu što uopće nije dramski tekst ili nije nagrada dramskom piscu, nego glumačkoj interpretaciji dramskog teksta, pokazuje da nitko, ni festival 'Marulićevi dani', koji je navodno posvećen upravo domaćem dramskom stvaralaštvu, niti Ministarstvo kulture RH kao krovna institucija u kulturi, nemaju volje i motiva definirati temeljne kriterije nagrada koje se dodjeljuju dramskim tekstovima.


Ovi slučajevi, kao i nedavno ustanovljena Nagrada hrvatskog glumišta koja jednom, zajedničkom nagradom, nagrađuje i originalni dramski tekst i adaptaciju i dramaturgiju, pokazuje da je nerazumijevanje i nedostatak interesa za dramski tekst i njegovu funkciju u kazalištu pojava koja nije pojedinačna i sporadična, već generalna i kontinuirana praksa.


Sve navedeno predstavlja najbolji put da oni malobrojni hrvatski profesionalni dramski pisci koji još pišu drame prestanu to činiti. Broj postavljenih tekstova živućih dramskih pisaca u hrvatskim kazalištima ionako je mali, postavljanje domaće drame na domaćim pozornicama predstavlja više raritet nego ustaljenu praksu te se s pravom pitamo: zašto, za koga i s kojom svrhom uopće pišemo dramske tekstove? Možemo, možda, zaključiti da tekstovi hrvatskih dramatičara, barem prema mišljenjima žirija koji dodjeljuju nagrade, najbolje odražavaju sadašnji trenutak i stanje ove nacije - beznadno su loši i unisono beznadni.


Nastavi li se ovakav tretman dramskog pisma i dramskog pisca, možda bi najpoštenije bilo ukinuti sve nagrade vezane za dramsko pismo i suvremeni hrvatski dramski tekst, kako dramski pisci barem ne bi bili provocirani, kad već njihovi tekstovi nisu dovoljno provokativni.


Ako se konsenzusom svih stručnjaka u kulturi ipak dođe do zaključka da su okolnosti vezane uz hrvatsko dramsko pismo loše i kako je krajnje vrijeme da ih se popravi, apeliramo na mjerodavne institucije, prije svega organizatore nacionalnih festivala dramskog stvaralaštva i natječaja za dramske tekstove da se pozabave ovim problemom. Na njima je odgovornost da uvedu određene pretpostavke za evaluaciju domaćeg dramskog pisma, koje uključuju jasne i precizne kriterije za kategorije procjenjivanja nečijeg rada, te time nama, hrvatskim dramatičarima omoguće dostojno obavljanje naše profesije.



U Zagrebu, 3. svibnja, 2012.

Dramski pisci:

Nataša Antulov
Jasen Boko
Elvis Bošnjak
Tena Bošnjaković
Ivo Brešan
Dora Delbianco
Goran Ferčec
Antonio Gabelić
Kristina Gavran
Miro Gavran
Ivana Gudelj
Nina Horvat
Sanja Ivić
Ivana Ivković
Ivana Karačonji
Vedrana Klepica
Hrvoje Kovačević
Jelena Kovačić
Darko Lukić
Ivor Martinić
Luka Mavretić
Miroslav Međimorec
Diana Meheik
Dijana Merdanović
Dubravko Mihanović
Marijana Nola
Ivan Penović
Dino Pešut
Sibila Petlevski
Dijana Protić
Maja Sviben
Lana Šarić
Nino Škrabe
Davor Špišić
Tena Štivičić
Anica Tomić
Ana Tonković Dolenčić
Željka Turčinović
Milko Valent
Ivan Vidak
Una Vizek
Goran Vrbanić
Tomislav Zajec
Jasna Žmak
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još