U sto godina, između 1750. i 1850, svijet je doživio mnoge nevjerojatne promjene, a među njima i nekoliko revolucija o čijim se tekovinama, rezultatima i posljedicama još uvijek žustro raspravlja. Svi znaju za Američku revoluciju, odnosno mukotrpno ratno odcjepljenje SAD-a od vlasti engleske krune, pa naravno za Francusku revoluciju – koja bi se mogla opisati kao odcjepljenje kraljeve glave od kraljevskog vrata – a veliku promjenu donijela je i industrijska revolucija.

Britanski povjesničar Tim Blanning svoju novu knjigu započinje spominjući navedene revolucije, a onda postavlja pitanje zbog čega nismo jednako svjesni toga da se u istom periodu odigrala i 'Romantična revolucija', kako glasi naslov knjige. Blanningova namjera je sažeto prikazati zbog čega je romantizam kao umjetnički pravac ključan za razumijevanje suvremenosti, ali i zbog čega su ga mnogi lagano otpisivali ili ismijavali, dok je drugima mijenjao život, ili barem pogled na svijet, iz korijena.

Stoga Blanning materiji ne pristupa ni kronološki ni suhoparno, nego stvara tri tematske cjeline u kojima govori o 'Krizi doba razuma', 'Tamnoj strani mjeseca' i 'Jeziku, mitu i povijesti'.

Centralna osoba u podrivanju Razuma kao vrhovnog mjerila, što su vatreno promovirali prosvjetitelji, jest Jean Jacques Rousseau, bivši enciklopedist i prosvjetitelj koji je, čini se, jednostavno osjećao previše da bi imao povjerenja isključivo u činjenice. I dok je Europa u dugoj polovici 18. stoljeća marširala u novo doba, Rousseau je podsjećao na to da bez mističnog i osjećajnog čovjek ne može živjeti, a usput mu je uspjelo i napisati jedan od prvih književnih bestselera – 'Novu Heloizu'.

Taj epistolarni roman o strastvenoj ljubavi i žrtvama koje iziskuje u jednom je trenutku bio toliko tražen da se u Parizu doslovno iznajmljivao čitateljima na sat-dva, jer se nije moglo dovoljno brzo tiskati svježe primjerke knjige.

Prema mnogočemu ambivalentni i uvijek originalni Rousseau svojim je djelima, objašnjava Blanning u 'Romantičnoj revoluciji', izvršio nemjerljiv utjecaj na umjetnike koji su došli iza njega, i to ne samo u književnosti, nego i slikarstvu i glazbi, upravo zato jer je svojim emocijama, a i pripadajućoj narcisoidnosti i potencijalnoj genijalnosti, uvijek davao primat.

No 'Romantična revolucija' nije suhoparno akademsko štivo, nego knjiga koja pršti zabavnim detaljima, koje Blanning redovito koristi za ilustriranje veće poante. Primjerice, danas slavni stav o 'umjetnosti zbog umjetnosti' njemačka je ideja koju je prvi objavio kao slogan jedan Englez, i to zahvaljujući spisima jednog Francuza. U romantizmu, koji je poticao nacionalno buđenje, ali i nacionalizam, ništa više nije moglo biti ograničeno državom ili teritorijem, s obzirom da su emocije iznad svega.

Blanning rado ističe i nemali broj romantičnih kontradikcija i apsurda, poput toga da Lord Byron svojim cinizmom i oštroumnošću baštini najbolju ostavštinu prosvjetiteljstva, a istovremeno se uzima za najslavnijeg među romantičnim pjesnicima. Zapravo, Byron je vjerojatno i jedan od prvih celebrityja u povijesti, čije su se slike dilale širom Europe kao danas posteri Justina Biebera.

U samo 250 stranica 'Romantične revolucije' Tim Blanning uspijeva ne samo pobrojati ljude poput već spomenutih (te Hegela, Goyu, Caspara Davida Friedricha, Delacroixa, Wagnera, Victora Hugoa i brojne druge), nego i rasvijetliti njihove umjetničke, ljudske i političke pozicije i mijene, pa je zanimljivo vidjeti preobrazbu mladog romantičnog katolika i rojalista Hugoa u velikog republikanca, čime smo upozoreni da nas nekad okolnosti oblikuju daleko više nego što smo si spremni priznati.

Jednako je poučno prvotno romantičarsko oslanjanje na široku čitateljsku publiku, a u bijegu od aristokratskih mecena, koje s vremenom postaje potpuno odbacivanje malograđanskog ukusa, čiji su okovi ništa manje teški za umjetnost od bilo čijih dugih. To postaje jasno i vječnom pobunjeniku njemačkog protoromantizma Friedrichu Schilleru, koji u roku od nekoliko desetljeća pravi krug sve do umjetničkog štićenika lokalnog vojvode.

Tu su i apsurdi drukčije vrste, poput fetišiziranja nacionalnog pojedinih romantika, pa se riječi filozofa Fichtea s početka 19. stoljeća, izrečene u slavnim 'Govorima njemačkoj naciji', u kontekstu kasnijeg nacizma čine zastrašujućima: 'Od svih modernih naroda, bez sumnje upravo u vama leži sjeme ljudskog savršenstva i na vama je da provodite njegov razvitak.' U što se 'njemačko ljudsko savršenstvo' izrodilo za sto i dvadeset godina, svi odlično znamo.

'Romantična revolucija' je zato ne samo erudicijski prikaz jedne epohe, nego Blanning u tekstu sustavno nudi priliku da prepoznamo mnogo toga što se u proteklih dva i pol stoljeća u suštini i nije promijenilo u svijetu oko nas te da su neke dvojbe – poput odnosa umjetnosti, publike i novca – vječno maglovite.

Hrvatskom izdanju se nažalost mora prigovoriti prilično iritantna odluka urednika (Božidar Petrač) i/ili prevoditelja (Ivan Zrinušić), a to je da sve citate u knjizi otisne na engleskom jeziku te u fusnoti da često vrlo nezgrapan ili tek deskriptivan opis vrhunskih stihova. Razumljivo je da je tako u originalnom Blanningovom tekstu, objavljenom prošle godine u Velikoj Britaniji, no nije jasno zašto bi se Goetheov 'Faust' ili Mussetova poezija u hrvatskom izdanju knjige nudili na engleskom jeziku.

Tako je, naravno, lakše, ali profesionalnije bi bilo ili naći citat u originalu pa prijevod dati u fusnoti ili pronaći već postojeće i fantastične prijevode književnih djela koja Blanning citira, a koja postoje na hrvatskom. Onda bi u fusnotu išao originalni tekst. U svakom slučaju, od tri moguće opcije izabrana je ona s najmanje književnog smisla, koja unižava i citirana književna djela i njihove prevoditelje na hrvatski. Za pretpostaviti je da je u svemu veliku ulogu igrao vremenski okvir izdavanja 'Romantične revolucije' u Hrvatskoj, koja je u naše knjižare došla tek nekoliko mjeseci poslije britanske premijere, ali je ipak riječ o nemalom detalju koji kvari ukupan pozitivan dojam Alfina izdanja.