Književnost ADADEMIA MODERNA

Predstavljeni rijetko viđeni Bakićevi radovi

Tri objekta kipara Vojina Bakića iz njegova antologijskog ciklusa Svjetlosni oblici (1963. - 1970.) predstavljeni su u galerijskom prostoru Academije moderne.

Predstavljeni objekti u nas su rijetko viđeni radovi i vlasništvo su dvojice zagrebačkih kolekcionara koji su ih ustupili za izložbu. Ciklus "Svjetlosni oblici" pripada vrhuncu naše umjetnosti, ocijenili su organizatori izložbe koji se nadaju da će mlade generacije, koje do sada nisu mogle vidjeti radove jedog od naših najboljih kipara, sada imati tu priliku.

Moduliranjem istovrsnih zrcalnih jedinica stvarajući efektne strukture i rabeći nov materijal, nehrđajući čelik, kipar istodobno slijedi načela geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja, kazao je na otvorenju izložbe likovni kritičar Ivica Župan.

Ocjenivši taj Bakićev ciklus antologijskim, istaknuo je da je vrijednost tih radova u tome što optički dinamiziraju prostor, dajući mu time novo raspoloženje i duhovnost. Jedan objekt u galeriji visi sa stropa i izložen je strujanju zraka ili pak dodiru ljudske ruke, pa je statičnost njegove mase relativizirana.

"Svjetlosni oblici" Bakića potvrđuju kao morfološki gipkog kipara, spremnog hvatati se u koštac s izazovima desetljeća u kojemu djeluje, prihvaćati novine i razvijati se prema sve radikalnijim rješenjima, kazao je Župan dodajući da Bakić tim ciklusom korespondira s Novim tendencijama.

Vojin Bakić (1915. - 1992.) diplomirao je na Akademiji u Zagrebu (1939.), a specijalni tečaj pohađao je kod Frane Kršinića. Boravio je u Firenzi i Milanu te sudjelovao na izložbi "Zagrebačkih umjetnika" u Zagrebu (1939.). Na prvoj samostalnoj izložbi (Bjelovar, 1940.) pokazao je crteže i kipove među kojima su prevladavali ženski aktovi u kamenu, svedenih oblina i zatvorenih volumena.

Ciklus "Razvaline" označava, prijelaznu fazu od punog, čvrstog volumena do ispražnjene ljuske, svojevrsnog kako navode kritičari skulpturalnog negativa. U daljem razvoju Bakić među prvima slijedi načela geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja: u "Razvijenim površinama" (1960. - 1964.) artikulira stroge i sustavne cjeline sastavljene od nanizanih elemenata, a u "Svjetlonosnim oblicima" stvara efektne strukture moduliranjem istovrsnih zrcalnih jedinica.

Novija su mu ostvarenja "Spomenik žrtvama željezničke nesreće u Zagrebu" (1975. - 1978.) te spomenici u Kragujevcu, Dotršćini (Dolina grobova) i na Petrovoj gori (1982).
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još