PURIZAM NA UDARU

Francuzi osmišljavanjem novih riječi bacili rukavicu Akademiji

29.11.2011 u 09:34

Bionic
Reading

Iako francuski jezik, relativno opravdano, uživa ugled konzervativnog, dakle onog koji slabo prima nove riječi u svoj vokabular, a posebice je osjetljiv prema tuđicama i posuđenicama, to ne sprečava održavanje festivala na kojima se marljivo smišljaju neologizmi s nadom da će barem neke od novih riječi doprijeti, ako ne do standardnog jezika, onda barem do šire upotrebe

Jedna od tih manifestacija je festival XYZ koji se održava u Le Havreu, a novonastale riječi na ovogodišnjem izdanju uglavnom su nastojale prevesti nove navike suvremenog društva u riječi za svakodnevnu uporabu, s učestalom formulom spajanja standardnog vokabulara sa slengom.

Tako je pobjednički neologizam attachiant, nastao spajanjem pridjeva attachant (privlačan) i kolokvijalnog izraza chiant (naporan), a njime bi se odredio karakter osobe koja istovremeno privlači pažnju i izaziva, blago rečeno, zamor.

Iako je smišljanje novih izraza, makar i kao puka lingvistička vježba, zapravo veoma dobrodošla aktivnost unutar bilo kojeg jezika, rezultati s festivala novih riječi i sličnih manifestacija uglavnom su na razini više ili manje uspjele dosjetke, a tek rijetko na razini prave invencije. Izrazi poput bête seller (bête – zvijer) za loše književno djelo koje se odlično prodaje ili eurogner (rogner – potkresati) kojim se označava trenutačno jako aktualan proces rezanja troškova u eurozoni tipični su primjeri prakse.

Prošlogodišnja pobjednička riječ phonard (phone + connard – budala) koja pejorativno označava osobu koja se ne odvaja od mobilnog telefona, kao i ovogodišnji glagol textoter (pisati SMS-ove na mobilnom telefonu) nastoje, ne pretjerano spretno, prevesti suvremene fenomene u lako pamtljive izraze.

U izvještavanju s festivala britanski Guardian iznio je brigu o tome hoće li nove riječi eventualno prihvatiti Francuska akademija (L'Académie française), što bi se moglo smatrati potvrdom njihova statusa. Iako je Akademija nominalno zadužena za brigu o francuskom jeziku, njezine se upute nerijetko ignoriraju. Budući da je jezik živi, a počesto i nepredvidljivi organizam, a Francuska akademija konzervativna institucija koja teško hvata konce s lingvističkom realnošću, novim autorima riječi svakako bi vredniji kompliment bio da im kovanice u praksu stavi netko drugi.