Književnost TRIBINA U P.E.N.-U

Rasprava o kulturnoj politici nalik sitcomu

Hrvatski P.E.N. centar priredio je na zagrebačkom Gornjem gradu raspravu o kulturnoj politici u stranačkim programima, koja je pokazala da stranke kultura danas baš i ne zanima previše. S druge strane, iako među kulturnjacima ima onih s intrigantnim i dobrim idejama, zajedničkih planova za poboljšanje stanja kulture još uvijek nema

'Sa zabrinutošću pratimo kako velik broj građana Hrvatske gubi povjerenje u institucije predstavničke demokracije, koje pak ne mogu učinkovito obavljati svoje zadaće bez dobroga funkcioniranja javne sfere i procesa oblikovanja javnoga mnijenja. Želimo pružiti priliku strankama da na samom početku izborne borbe, prije nego što ova problematika bude posve potisnuta u drugi plan, izlože svoje viđenje kulturne politike. To nam se čini nužnim posebice zbog toga što je u uvjetima krize važno razjasniti kriterije, kako izravne dodjele pomoći i održavanja pojedinih ustanova, tako i obuhvatne politike usmjeravanja razvoja kulture u cjelini', pisalo je u pozivu predsjednice hrvatskog P.E.N.-a Nadežde Čačinović, u kojem je predstavnike političkih stranaka pozivala na tribinu o njihovim kulturnim politikama.

Pozvani su svi, no došli su rijetki, između ostaloga predstavnici SDP-a, HDZ-a, HSLS-a i Stranke umirovljenika. Razlog izostanku ostalih ipak nije bio relativno rano zakazan termin javne rasprave, u 10 sati ujutro, nego tužna činjenica da većina stranaka kulturu uopće dubinski ne promišlja te joj u svojim programima posvećuje tek nekoliko obligatornih rečenica, ispunjenih najčešće frazama i floskulama o 'očuvanju hrvatske kulture'.

Naravno, budući da je HDZ na vlasti skoro cijelih prethodnih dvadeset godina hrvatske samostalnosti, njegova je odgovornost za stanje domaće kulture najveća. Ipak, na P.E.N.-ovoj raspravi se nije pojavio aktualni ministar kulture Jasen Mesić, niti itko iz njegova ministarstva, nego je nakratko došla saborska zastupnica Sunčana Glavak, koja je bila nekad glasnogovornica Bože Biškupića. Glavak je govorila kratko, najviše ponavljajući frazu 'neću vas sada s time zamarati', pa na kraju ništa bitno i nije rekla. Na pitanje o stranačkoj kulturnoj strategiji otkrila je da na njoj radi tim ljudi, koje nije htjela imenovati, te da će sve biti predstavljeno kad počne izborna kampanja. Naravno, u tih mjesec dana teško da će kultura biti jedna od važnijih tema, što ukazuje da HDZ želi izbjeći konkretnu i smislenu raspravu o tome. Glavak je zato pričala o tome da je 'kultura nacionalno važna, što se, eto, možda ne vidi u proračunu', pa o potrebi 'većeg angažmana kulturne elite', pa o tome da je donesen Zakon o novim medijskim kulturama, zaključivši na kraju da 'Hrvatska ulaskom u EU neće izgubiti svoj kulturni identitet'. Kako će se to omogućiti, nikome na kraju nije bilo jasno, osim valjda da se Sunčani Glavak treba vjerovati na riječ da negdje u središnjici HDZ-a na Trgu žrtava fašizma sjedi tim anonimnih ljudi koji bjesomučno promišlja hrvatsku kulturu te će svoje spektakularne zaključke predstaviti mjesec dana prije parlamentarnih izbora. A kada su izbori, od HDZ-a nema šanse da saznate.

Prije Glavak govorila je Dorica Nikolić iz HSLS-a, njihova vječna kadrovska uzdanica, koja se do HSLS-ova izlaska iz Vlade bavila socijalnom politikom. Sad je pak pričala o kulturi na standardni način, dakle s mnogo riječi i malo sadržaja. 'Država treba financirati sve što se bavi nacionalnim kulturnim identitetom', 'Hrvatska mora razviti svoj kulturni proizvod' (uz očekivano spominanje austrijskih slatkiša pod nazivom Mozartkugeln!), 'potrebna je decentralizacija kulture u svim oblicima', 'ne treba pretjerivati s velikim izložbama koje vidi samo Zagreb', 'želimo manje, ali više glamuroznih premijera', te 'kulturna vijeća trebaju imati jasne kriterije i biti neovisna o politici'. Ovaj spisak lijepih želja nije potkrijepljen nijednim konkretnim primjerom kako bi HSLS to politički proveo, no zato je Nikolić još pričala o kulturnom turizmu i Dubrovačkim ljetnim igrama. Od stranke koja je kroz usta Dorice Nikolić definirala da je 'kultura dugoročno duhovno stanje nacije' očekivalo bi se više. Ipak, kroz svu tu frazeologiju na kraju se probila i jedna jasna misao, koja baš i nije tako ohrabrujuća, ali se barem može dokučiti.

Kaže Dorica Nikolić: 'Kultura je bedem protiv nadolazećeg barbarizma, a mi smo za europsku građansku kulturu.' Postavlja se pitanje odakle dolazi taj prijeteći barbarizam, na što odgovor, u hrvatskom kontekstu, jedino može biti da dolazi s istoka. Ti Bosanci i Srbi, ti Rusi, Turci i Arapi, svi ti pravoslavci i muslimani, njihov 'nadolazeći barbarizam' još jednom prijeti predziđu kršćanstva, samo što se sada Dorica Nikolić namjerava boriti pomoću 'građanske europske kulture'. Poražavajuće za jednu liberalnu stranku u 21. stoljeću.

Zapravo, bilo je očekivano da će SDP govoriti najsuvislije o kulturi, što ne znači da se čovjek s njima u svemu mora složiti, ali se vidi da se u toj stranci o kulturi ipak promišlja. SDP je predstavljao bivši ministar kulture Antun Vujić te članica zagrebačkog SDP-a Danijela Jelinčić, koja je najavila i predstavljanje kulturne strategije za Zagreb, što će se dogoditi 17. lipnja. Jelinčić je otkrila da je ime strategije gradskog SDP-a 'Kultura znači sve', što zvuči ohrabrujuće, te se kratko i jasno osvrnula na aktualne probleme hrvatske kulture.

U raspravi koja je uslijedila moglo se čuti svačega, a najuvjerljivije su govorili redatelji Snježana Banović, Milan Ivković te spisateljica Sibila Petlevski. Potonja je upozorila na hipokriziju koja vlada u javnoj raspravi u kulturi, spomenuvši da su potrebne i komparativne studije koje bi pokazale što drugi dobro, a što loše rade kada je riječ o nacionalnoj kulturi. Banović je pak dala sažet i argumentiran presjek trenutnog stanja, upozorila da se u kulturi ne može 'rezati linearno', kao što to sada čini Grad Zagreb, te zaključila da u Hrvatskoj 'dominira kultura svečarenja i obljetničarenja'. Zagreb pak troši 71 milijun eura godišnje na kulturu, ali se time 'financiraju i potpuno bizarne stvari zbog klijentelističke povezanosti', pa zbog toga 'tavorimo u jako skupoj baruštini'. Banović je istaknula i svoju omiljenu temu, zagrebački HNK (zbog kojeg je i završila na sudu, kako se pohvalila), spomenuvši da to kazalište za isti novac svake godine ima sve manje premijera te da HNK sve više služi za razne priredbe.

Na riječi Snježane Banović je reagirao povjesničar umjetnosti i lokalni hobi-političar Zvonko Maković, koji je pohvalio HNK zbog postavljanja Wagnerova 'Parsifala', pa ga je Banović podsjetila da ona govori isključivo o brojkama, koje jasno pokazuju – HNK ima isti budžet, a manji broj predstava. Makoviću je onda, što bi se reklo, pukao film te je počeo vikati na Banović da ga ne prekida, a svoju nevjerojatno histeričnu tiradu je obogatio i demonstrativnim izlaženjem iz prostorije u kojoj je bila tribina, zajedno s pubertetskim lupanjem vratima. Dok je Nadežda Čačinović, koja je moderirala raspravu, pokušavala smiriti situaciju, Maković se vratio nazad, uzviknuvši da je on ovdje domaći (valjda u P.E.N.-u) i da ne ide nikamo. Da nije bila riječ o tribini o kulturnoj politici, čovjek bi pomislio da svjedoči snimanju nekog sitcoma, ali ipak ne u stilu kultiviranog 'Frasiera' nego više Zuhrinog 'Cimer fraja'.

Nakon što se Maković smirio, održao je i kratko izlaganje u kojem je dosta rečeno, a malo zapamćeno, no zato je zanimljiv bio istup redatelja i političkog aktivista Milana Živkovića. On je predložio 'new deal' za hrvatsku kulturu, odnosno veće povezivanje kulture i školskog sustava. Također je rekao da se posljednjih godina izgubilo čak 10 tisuća radnih mjesta u kulturi, a izračunao je i da budžet za kulturu iznosi tek 0,71 posto cjelokupnog proračuna te da je u tih 0,71 posto uključena i zaštita baštine.

Antun Vujić
je pred kraj rasprave, koja je trajala skoro četiri sata, izrekao jednu indikativnu rečenicu, nakon što se govorilo o tome da Zagreb treba postati europska prijestolnica kulture (što je dogovoreno sve do 2019): 'Nije riječ o tome da Zagreb bude europski grad kulture, nego da se napravi nešto da bi postao europski grad kulture.' Doista, svakome tko je malo bolje upućen u hrvatsku kulturu i njene potencijale jasno je da tu kapaciteta europskog i svjetskog nivoa itekako ima. Nažalost, o njihovoj sudbini, kao i budućnosti cijele hrvatske kulture, najčešće odlučuju neki drugi ljudi.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još