Književnost ROTTMAN O POPISU STANOVNIŠTVA

Zašto se moramo izjašnjavati kad nas država pita?

Knjiga hamburške odvjetnice Verene S. Rottman protiv popisa stanovništva početkom osamdesetih postala je bestseler u Njemačkoj, da bi danas bila ignorirana. Što se u međuvremenu promijenilo?

Nema sumnje da će jedna od većih stvari po kojima će se pamtiti 2011. biti i popis stanovništva, koji je zaokupljao pažnju hrvatske javnosti od početka travnja. Oko 15 tisuća popisivača tada se pokrenulo u obilaženje četiri milijuna Hrvata, a prigovori u vezi popisa stanovništva su većinom bili usmjereni na ponašanje pojedinaca koji su ga provodili. U nekim selima su deklarirane pravoslavce odlučili prekrstiti u grkokatolike, saznalo se da među popisivačima ima i neonacista, koji za Židove smatraju da su 'gamad', a sumnju javnosti je probudila i priča o tome kako će se popisivačima manipulirati kako bi se pokazalo da se broj nezaposlenih u Hrvatskoj smanjuje. Sve u svemu, popis stanovništva je otkrio čime su građani Hrvatske okupirani i u 2011. – s jedne strane tu su i dalje međunacionalni odnosi, a s druge teška ekonomska situacija.

Prigovora na račun popisa stanovništva s nekih drugih pozicija nije bilo, što govori dosta o nivou domaće javnosti. Primjerice, nitko se nije našao zabrinut za pravo pojedinca na privatnost u kontekstu popisa, koji podrazumijeva odgovaranje građana na razna pitanja, neka od njih intimne prirode. U tom smislu zanimljiv je slučaj Njemačke s početka osamdesetih, kada je najava popisa stanovništva mobilizirala šaroliku civilnu koaliciju aktivista, pravnika i političara, čije je prigovore na popis najbolje sažela knjiga hamburške odvjetnice Verena Rottman. Taj je naslov tada postao i bestseler prodavši se u više stotina primjeraka, a Rottman je ove godine objavila osvježeno izdanje, pod naslovom 'Mikrozensus und Volkszählung 2011: Wieder verfassungswidrig?' (u prijevodu: Je li popis stanovništva u 2011. ponovno protuustavan?).

Jer doista, u prvoj polovici osamdesetih je skupina građana Zapadne Njemačke pred tamošnjim Ustavnim sudom, smještenim u Karlsruheu, podnijela tužbu protiv popisa stanovništva, koji su smatrali 'prisilnim ispitivanjem'. Ustavni sud im je dao za pravo, a njegova tadašnja presuda se smatra legendarnom, s obzirom na to da je u njoj stvoreno i jedno novo pravo za građane Njemačke – pravo na informacijsko samoodređenje. U praksi to znači da građani imaju mnogo veću moć u odnosu na to što od njih država može tražiti kao podatke te da se nisu obavezni povinovati idejama i interesima sivih birokrata iz centralnog državnog aparata. U međuvremenu je tadašnja presuda iz Karlsruhea ušla i u zakonodavstvo Europske unije, no i situacija na polju privatnosti građana se značajno promijenila. Osamdesetih su se svi i brinuli o moći države, kao i mogućim zloupotrebama koje su se događale, a danas je vrhunac brige moguća zloupotreba profila na Facebooku.

Toga je svjesna i Verena Rottman, koja u novom izdanju svoje knjige napominje da se kontekst promijenio, ali ne i zamjerke koje ona ima na ideju popisa stanovništva. Rottman na više od 300 stranica detaljno raščlanjuje sve probleme koje popis može stvoriti, među kojima je najveći zloupotreba informacija. Hamburška odvjetnica također detaljno analizira koje podatke država želi saznati od svojih građana te naglašava da se prelazi ustavna granica državne moći. Kako je zaključio tjednik Der Spiegel, knjiga Verene Rottman 'vjerojatno je najbolji kritički tekst na temu svih prijepora oko popisa stanovništva', s obzirom na to da nudi i pravni pravac po kojem bi njemački građani mogli tužiti državu.

No ako su problemi oko popisa stanovništva ostali manje-više isti, sve ostalo se promijenilo. Osamdesetih je bilo moguće u Njemačkoj čak zaustaviti održavanje popisa 1983. te se na Ustavnom sudu izboriti za jedno novo građansko pravo, a kada je država ipak odlučila krenuti u popisivanje svojih građana (s izmijenjenim setom pitanja, s obzirom na presudu Ustavnog suda) četiri godine kasnije, suočila se opet s masovnim javnim gunđanjem, kao i širokom koalicijom aktivista. Popis je ipak proveden, unatoč brojnim otporima.

U današnje vrijeme se zato više nitko ne buni, između ostalog i zato što je unutar EU popis stanovništva postao nadnacionalna stvar, ali i zato što je internet nepovratno promijenio poimanje privatnosti. Ono što će vas danas pitati popisivač zapravo je mnogo manje nego što inače sami o sebi otkrivate svima na world wide webu. Hrvatskoj će pak očito trebati još koji popis stanovništva da se građanstvo uopće pobuni protiv državne ideje sveobuhvatnog ispitivanja i skladištenja vlastitih informacija. Vjerojatno kada ne bude nikakav problem izjasniti se kao Istrijan i pravoslavac, netko će možda reći: a zašto se uopće moramo izjašnjavati kad nas država pita?
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još