Književnost MOĆ DRUŠTVENIH MREŽA

Može li internet srušiti diktatore?

Jevgenij Morozov, znanstvenik i teoretičar sa Stanforda, u svojoj knjizi 'The Net Delusion' obračunava se s idejom da su društvene mreže revolucionarno gorivo koje će dokrajčiti autoritarne režime

Ako je vjerovati američkim medijima, najvažnija stvar vezana uz narodnu pobunu u Egiptu jest to što je ona navodno započela zahvaljujući društvenim mrežama. Mladi Egipćani, isti oni koji danima neustrašivo prosvjeduju jer ih uništava siromaštvo, besperspektivnost i poniženje što žive s dva dolara dnevno, u toj su verziji stvarnosti pohitali do svojih iPhonea, Macova i PC-ja te se ulogirali na Twitter ili Facebook, lajkavši revoluciju.

Nakon toga su vjerojatno promijenili status, poručivši Hosniju Mubaraku da su ga maknuli s liste prijatelja. I nastala je geopolitička kriza na Bliskom istoku!

Naravno, nije potrebno mućnuti glavom, nego tek frizurom, da bude jasno da opsesija pojedinih zapadnjačkih medija internetskom tehnologijom kao oruđem društvene promjene nikako ne može biti 'najfascinantniji aspekt ove revolucije', kako je to na CNN-u zaključio Piers Morgan, nasljednik Larryja Kinga u svakodnevnom jednosatnom ćaskanju s celebrityjima. Slična se priča forsirala i tijekom prosvjeda u Iranu, jer mnogo je lakše gledateljima satima pričati o tome kako je Facebook spasio demokraciju, nego doista objasniti sve socijalne i političke uzroke egipatske pobune, kao i to da Mubarakovu diktaturu već desetljećima podržava cijela demokratska Europa i Amerika, jer je on jedan od onih despota koji muče i ubijaju u 'našu' korist.


Ipak, mnogo govori o Zapadu, kapitalizmu i medijima to često neutemeljeno naglašavanje uloge društvenih mreža u pobunama koje potresaju ostatak svijeta, jer se čini da se sloboda interneta slavi samo ako to odgovara kapitalistima koji na toj navodnoj slobodi odlično zarađuju, dok je ista stvar u slučaju WikiLeaksa velik problem. Zato vrijedi obratiti pažnju na svježe objavljenu knjigu 'The Net Delusion', autorsko djelo Jevgenija Morozova, znanstvenika i teoretičara s američkog Stanforda. Morozov se u toj knjizi, koja je u Americi izašla početkom veljače, obračunava s idejom da su društvene mreže revolucionarno gorivo koje će dokrajčiti autoritarne režime, što postaje refren mainstreama.

Među brojnim Morozovljevim primjerima političkog licemjerja kada je riječ o slobodi interneta, kao i utjecaju te slobode na društvene promjene, svakako je najaktualniji onaj Hillary Clinton. Trenutna američka državna tajnica je prije oko godinu dana održala govor u kojem je slavila moć interneta, konstatacijama poput 'treba staviti ova oruđa u ruke ljudi diljem svijeta koji će ih iskoristiti za demokraciju i ljudska prava'.

No zato je 2005. u govoru zaključila da je internet 'instrument nevjerojatno velike opasnosti', govoreći o zapadnim društvima, a taj dvostruki standard Jevgenij Morozov uzima kao indikativan za stavove politike prema online slobodi. Kad se pomoću nje navodno ruši neprijateljski iranski režim, onda je Twitter super, no kada preko njega komuniciraju aktivisti WikiLeaksa, onda američko ministarstvo pravde šalje sudske naloge.

Jevgenij Morozov u svojoj knjizi rado upozorava na sve te kontradikcije, ali i podsjeća da se još uvijek nije dogodila nijedna revolucija zahvaljujući Twitteru, čije korisnike opisuje kao 'skupinu hipstera koji imaju neodoljivu potrebu podijeliti sa svijetom svoje planove za doručak'. U knjizi 'The Net Delusion' se tako roje primjeri nedemokratskih režima koji su vrlo efikasno i vrlo uspješno cenzurirali internet, među kojima je sigurno najuspješnija Kina. No kada je riječ o njoj, treba znati da je Google tamo poslovao cijele četiri godine prije nego je otišao, ali ne zbog principijelnog stava o ljudskim pravima – kako je to ta moćna korporacija prikazivala u medijima – nego zbog poslovnih problema s kineskim vlastima, tvrdi Morozov. Također, Hosni Mubarak je pokazao da se internet jednostavno može isključiti na nekoliko dana, ali to nije zaustavilo prosvjede u Kairu.

Moguće je, naravno, da Jevgenij Morozov (inače porijeklom iz Bjelorusije, čijeg diktatora nikako da sruši taj internet) pretjeruje u svojem pesimizmu kada je riječ o ljudskopravaškom i demokratskom potencijalu interneta, no kada cijeli zbor glasova pjeva drugu pjesmu, dobro je obratiti pažnju i na onoga koji namjerno falša.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još