Književnost STVARANJE ARHIVA

U potrazi za ženskim tekstovima

Marija Ott Franolić nedavno je preko medija oglasila svoju potragu za neobjavljenim ženskim rukopisima, što bi trebalo rezultirati prvim ženskim arhivom u Hrvatskoj, za stvaranje kojeg je zainteresiran Centar za ženske studije u Zagrebu

Marija Ott Franolić završila je komparativnu književnosti i rusistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a sada piše doktorat o ženskim dnevnicima i autobiografijama kod mentorice Andreje Zlatar na komparativnoj književnosti. Umorila se od čitanja poezije, proze i drama tokom doktorata, pa je krenula čitati autobiografije, biografije i dnevnike, kaže.

Nakon što je pročitala brojne knjige britanskih i američkih autorica koje su pisale o rukopisima drugih žena, shvatila je da kod nas nema nečeg sličnog. Odlučila se pozabaviti tom temom, a da bi uopće krenula, bili su joj potrebni autentični rukopisi. Na oglas u kojem traži stare bakine dnevnike, neobjavljene ženske dnevnike, memoare, uspomene, pisma i autobiografije dobila je par odgovora, no to je daleko od onog što bi željela postići.

Većinom su se javile žene s nekoliko pisama, a taj materijal, koliko god može biti zanimljiv, nije dovoljan za suvislu znanstvenu analizu. Zanimaju je autentični rukopisi žena iz prošlosti – starih ili mladih, udanih ili neudanih, zaposlenih ili nezaposlenih, neukih ili visoko obrazovanih.

Svako iskustvo je važno, kaže Ott Franolić.

Tema njezinog doktorata je ispisivanje ženske povijesti iz rukopisa jedne žene, odnosno prikazati koliko život jedne žene govori o položaju žena u određenom razdoblju, o njihovom odgoju, obrazovanju, privatnom životu i mogućnostima koje su im se pružale u javnom životu te kako se ta iskustva mogu usporediti s životima žena danas.

Osobito me zanima svakodnevni život žena, naglašava. A o tome u hrvatskim knjižnicama i arhivima nije pronašla gotovo ništa. Rijetki su i zapisi muškaraca, no to nije predmet njenog istraživanja.

Nisu važni samo oni tekstovi koje su same žene smatrale svojim 'službenim' dnevnicima i ispovijestima, tj. oni za koje su žene imale posebnu bilježnicu. Neke su žene možda pisale fragmente, male zapise o svom životu po kalendarima, kuharicama ili spomenarima jer nisu mogle za sebe izdvojiti više vremena, a nisu to smatrale dovoljno važnim da bi se čuvalo, prepričava Ott spoznaje do kojih je došla i dodaje da su muškarci, kao uostalom i danas, bili poticani da zapisuju, pišu i objavljuju svoje radove.

Stoga je cilj njezinog oglasa doći do neobjavljenih ženskih zapisa iz kojih bi mogla istražiti svakodnevni život žena. Sadržaji rukopisa citirat će se isključivo uz suglasnost autorica ili nasljednika teksta.

Potporu u pronalaženju tekstova Ott Franolić dobila je od Centra za ženske studije koji je zainteresiran za stvaranje svojevrsnog ženskog arhiva.

S obzirom na to da u Hrvatskoj takvo što ne postoji, ova inicijativa svakako je dobrodošla, a svi koji žele i mogu doprinijeti tekstovima, slobodno se mogu javiti na adresu Centra za ženske studije ili e-mailom na adresu zenstud@zamir.net.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još