Kazalište BOUREKOVA PREDSTAVA

'Jedini neuspjeh Adolfa H.' zatvorio Bejahad

Program jedanaeste židovske kulturne scene Bejahad u Opatiji završen je izvedbom lutkarske predstave 'Jedini neuspjeh Adolfa H.' Zlatka Boureka

Zlatko Bourek, akademski kipar, redatelj, scenograf, kostimograf te tvorac brojnih crtanih i igranih filmova, proslavio je osamdeseti rođendan režijom predstave 'Jedini neuspjeh Adolfa H.' u Zagrebačkom kazalištu lutaka, koja je ponovljena za goste Bejahada.

Predstava je nastala prema predlošku Georgea Taborija, slavnog dramatičara židovskog porijekla koji se u ovoj crnohumornoj groteski bavi zamršenim pitanjima vezanima za nacističku Njemačku, ali su relevantna i za druga teška razdoblja povijesti.

Iz obimnog Taborijevog teksta, punog ironije i crnog humora, u kojem se povijesne osobe pojavljuju u zamišljenim situacijama, Bourek je odabrao Hitlerov odlazak na prijamni ispit na Umjetničkoj akademiji u Beču. Tu su upleteni i drugi motivi, posebno razgovori o smrti i ljubavi, Thanatosu i Erosu.

Likovno i scenski veoma zanimljiva predstava karakteristična je za Bourekov stil. Glumci sjede na kolicima, tzv. 'guzovozima' i pred sobom nose lutke kojima daju žive ruke i noge. Takve lutke zbog svoje groteskne pojave pripadaju 'kazalištu nakaza'. Ova groteska logičan je nastavak duge i plodonosne povijesti lutkarskog stvaralaštva Zlatka Boureka, koji je cjelokupnim opusom zadužio i obilježio hrvatsko lutkarstvo.

George Tabori
je pisac mađarskog podrijetla, rođen u Budimpešti 1914. godine u židovskoj obitelji, koji je živio i radio najviše u Engleskoj, Americi i Njemačkoj, pišući poglavito na engleskom jeziku. Dugo je radio u Hollywoodu kao scenarist i romanopisac, a među slavnijima su scenariji za Hitchcockov film 'Priznajem' (I Confess) iz 1953. te za Asquithov 'Mladi ljubavnici' (The Young Lovers) iz 1954.

Za boravka u Sjedinjenim Državama upoznao je Bertolta Brechta koji je na njega imao velik utjecaj te se nadahnut njime počinje baviti kazalištem i osniva vlastitu kazališnu družinu. Postigao je velik uspjeh u Njemačkoj i Beču, postavši slavan po intrigantnim scenskim tehnikama i crnom humoru kojim je bojio i najosjetljivija sjećanja na nacističko razdoblje.

Premda mu je otac stradao u Auschwitzu, a ostatak obitelji bio prisiljen na progonstvo, Tabori se nikada nije predao niti odustao od bavljenja teškim i osjetljivim temama na sebi svojstven način.

Zlatko Bourek je figure i osmislio, pomoćnik redatelja je Đuro Roić, skladatelj i glazbeni suradnik je Davor Rocco, za realizaciju figura zaslužna je Gordana Krebelj, scenograf je Miljenko Sekulić, a prijevoditelj izvornika Nikica Petrak. U predstavi igraju Đuro Roić, Mladen Čutura, Žarko Savić, Branko Smiljanić.

Slavljenik Bourek kaže da je radio sve s velikim užitkom i snagom. To je poseban farsičan teatar − teatar figura i teatar nakaza, na osnovi tradicionalnog japanskoga kazališta 'bunraku'. Osim njega, kaže, kod nas to nitko ne radi. To je nešto što je jako prispodobivo u ova siromašna vremena, kada se nema novca za velike produkcije i spektakle. Tehnički je kao stvoreno za jak vizualni i sardonični doživljaj, jer je njegov razlog postojanja rugalački.

Stalo mu je do toga da se o toj temi govori. U predstavi je, osim o Hitleru, riječ i o Židovu koji je vječna žrtva, ali s druge strane i normalan poročan čovjek. Baš kao i svi mi drugi koji smo se u ovogodišnjem Bejahadu imali čemu smijati, čemu plakati i čemu nadati.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još