Kazalište USUSRET PREMIJERI

Je li moguće govoriti o starom Splitu bez nostalgije?

Jedina dramska premijera 56. Splitskog ljeta 'Smij i suze starega Splita' najavljuje se kao suvremena obrada napisa lokalnog kroničara Ivana Kovačića koji opisuju težački život s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Praizvedba je zakazana za 20. srpnja na nekadašnjem gradskom groblju Sustipan

Preuzeti temu staroga Splita na temeljima napisa lokalnog kroničara iz Varoša, predstaviti je u obliku dramskog uratka na nekadašnjem gradskom groblju Sustipan (uz nezanemarivu stavku da se radi o jedinoj dramskoj premijeri festivala), može se učiniti kao strogo ziheraški potez vodstva Splitskog ljeta koji prije svega računa na bezrezervnu podršku lokalnih patriota.

Glazbene izvedbe

Glazbena suradnica Nela Bujas Luketić izabrala je autentične lokalne napjeve s početka 20. stoljeća koje će glumci izvoditi uživo. Predstavu inače izvodi niz glumačkih generacija splitskog kazališta: Ratko Glavina, Zoja Odak, Nenad Srdelić, Vicko Bilandžić, Trpimir Jurkić...

No autorski tim predstave, na čelu s dramaturginjom Oljom Lozicom i režiserom Goranom Golovkom, najavio je na novinarskoj konferenciji značajno suvremeniji pristup arhivskoj građi Ivana Kovačića. Napisi Ivana Kovačića, koji su nastajali u dugom periodu od 1923. do 1981. godine, čine obiman volumen od preko 4000 stranica na kojima se detaljno obrađuje svakodnevni život i običaji Splita iz vizure lokalnog poštara, poteklog iz velovaroške težačke obitelji.

Kronika 'Smij i suze starega Splita' slobodno miješa autobiografske elemente obitelji Kovačić s opisima i običajima tadašnjeg Splita. Djelo, koje ne pretendira na izrazitu artističku vrijednost, ima zato snažnu dokumentarističko-etnološku vrijednost, minuciozno otkrivajući svijet malenog grada na početku 20. stoljeća, njegove običaje, anegdote, svakodnevne rituale i ceremonije. Uz neizbježnu dozu latentne nostalgije za minulim vremenima, djelo je znakovito po tome što jasno razotkriva mentalitet malene sredine, njenu zaostalost, siromaštvo te patrijarhalni pogled na život, ispunjen nizom predrasuda. Svojevremeno je Anatolij Kudrjavcev u predgovoru drugog izdanja kronike zapisao: 'To je, naprosto, neka vrsta udžbenika o prirodi splitskoga te o autentičnim oblicima djelovanja, razmišljanja i govorenja u tome mediteranskom gradu naročita stila življenja.'

Stoga režiser i dramaturginja imaju prije svega nemali zadatak oblikovati dramske epizodne scene iz opsežnog materijala. No uz te očite dramaturške izazove preoblikovanja 'pošćerske kronike', teatrarska inačica ima još veći izazov, a to je ne zapasti u lokalni populizam i nostalgičarske lamentacije o boljim vremenima, što prečesto zna biti slučaj s uprizorenjima lokalnih kronika. Upravo zato što Kovačićeva kronika jasno progovara o jakoj socijalnoj odijeljenosti tadašnjeg Splita, o nepremostivim razlikama između građanskog i težačkog sloja te o iznimno teškim uvjetima života tadašnjeg puka, kazališni projekt ove ambicije ima jasnu odgovornost da tematiku iz slatkastog rezolutno prebaci u dramski registar.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još