Mira Furlan prije dvadesetak godina sa svojim suprugom, režiserom Goranom Gajićem iselila je iz Zagreba u Ameriku nakon što je, prozvana izdajicom domovine, proživjela mučnu medijsku harangu. Njezin trenutačni boravak u Zagrebu iniciran je žiriranjem na filmskom festivalu Libertas, ali i skorom premijerom 'Cirkusa Kolumbije' koji će otvoriti Sarajevo Film Festival

Introspektivno iskustvo dolaska

Na pitanje što je najviše veseli kada dolazi u Zagreb, kazala je kako to doživljava kao vraćanje sebi, ispitivanje tko si, što si, gdje si i gdje si bio, kamo ideš.

'Čovjek želi ponovo uspostaviti kontinuitet u životu. U svakom slučaju, jedno introspektivno iskustvo', rekla je Mira Furlan u intervjuu za tportal i dodala kako vraćanje u Zagreb znači mnogo jakih emocija.

'Vrijeme ne liječi rane, ono ih samo sprema u prikladne ladice da uopće možemo nastaviti živjeti.'

Sloboda nepripadanja

Govoreći o podvojenosti emocija, kazala je da se ovdje osjeća kao turist, što ima svojih prednosti.

'Emigrantska pozicija ostvaruje prostor slobode zbog nepripadanja. Odgovara mi pozicija autsajdera i promatrača', kazala je.

Komentirajući ovdašnji kulturni prostor, hrvatsko glumište i usporedbu umjetničkog rada ovdje i u Americi gdje provodi najviše vremena, istaknula je kako je ovdje prostor jedne strašne sporosti, zaljubljenosti u pauzu, težinu, što je čini nervoznom.

'Kao glumica sam dosta brza, a Amerika me učinila još bržom i naučila sam da stvari idu, da obavljam, to ovdje ne postoji.'

Na pitanje koje je dileme muče pri donošenju odluke koji će posao prihvatiti, a koji odbiti, jasno je kazala da u Americi naprosto prihvaća job

Mrtvi svijet visoke kulture

'Ne živim više u svijetu visoke kulture koja prezire nisku. Tako smo bili odgajani na akademiji, film se smatrao nečim što treba prezreti, a samo kazalište se priznavalo. Mi na faksu nismo vidjeli kameru, a kad bi netko išao snimati film, bio bi kažnjen.

'Danas postoji izvjesni prezir prema popularnoj kulturi, i to s pozicije nečeg što više ne postoji u cijelom svijetu – velike nacionalne kuće, primadone nacionalnih kuća, taj svije je umro. Ovdje ta spoznaja kod glumaca i kulturne javnosti, to koliko se svijet promijenio, još nije došla do mozgova ili se ljudi beskrajno opiru da sebi stvore osjećaj smisla', zaključila je Furlan.

POGLEDAJTE INTERVJU U CIJELOSTI